Tar-Vabriga
Tar-Vabriga Torre–Abrega | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Gradonačelnik | Denis Žužić |
Županija | Istarska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo (2001/2011) | 1990 (2011.) |
Geografija | |
Koordinate | 45°18′N 13°38′E / 45.30°N 13.63°E |
Ostali podaci | |
Poštanski kod | 52465 Tar |
Koordinate: 45° 17′ 60" SGŠ, 13° 37′ 48" IGD
Tar–Vabriga (talijanski Torre–Abrega [ˈtorre aˈbreːɡa]), općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Istarskoj županiji.
Općinska naselja[uredi - уреди | uredi izvor]
U sastavu općine naalzi se 6 naselja (stanje 2006), to su: Frata (Fratta), Gedići (Gheda), Perci-Perzi, Rošini-Rossini (Villa Rossa), Tar (Torre) i Vabriga (Abrega).
Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]
Tar i Vabriga - dva mjesta - jedno naselje Danas su Tar i Vabriga, šireći se jedan prema drugome, postali jedno naselje, dijeli ih tek saobraćajnica Pula - Trst. Povijesno bi bilo točnije reći - tri naselja: Tar, Frata, Vabriga, no Frata je već južno predgrađe Tara.
Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Općina ima 1.990 stanovnika, prema popisu stanovništva iz 2011. godine. [1]
Uprava[uredi - уреди | uredi izvor]
Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]
U prošlosti su to bile tri parohije, tri zvonika, tri crkve: Sv. Martina, Sv. Mihovila, Sv. Antona. Preci Tarčana i Vabrižana umješno su sebi izabrali mjesto za svoje bivstvovanje. Plodna je to visoravan (112 metara nadmorske visine), koja se s jugozapada blago spušta ka suncu i moru, a sa sjeverne stane strmo ka ušću rijeke Mirne. Prekrasan je to vidikovac: na sjeveru Novigrad, a na jugu Poreč. Za vedrijeg vremena vide se Alpe, a s tarskog zvonika pogled seže i do zvonika Sv. Marka u Veneciji, koji mu je sučelice, s onu stranu Jadrana. Općina je ustrojena 2006. godine, izdvajanjem iz sastava grada Poreča
Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]
Tar-Vabriga vezana je uglavnom uz turizam, kako uz iznajmljivanje privatnog smještaja tako uz turističko naselje Lanterna udaljeno 3 km. Ribarstvo i ugostiteljstvo su na drugom mjestu po zastupljenosti, a ljudi su se sve više počeli baviti poljoprivredom (maslinarstvo). Večina stanovništva vezana je uz rad u Poreču.
Slavni ljudi[uredi - уреди | uredi izvor]
Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]
Na tom mikro-prostoru kao da je sublimirana sva povijest: jasno vidljivi tragovi stopa dinosaurusa, stari šezdesetak milijuna godina, otkrivene kosti i kljove mamuta, histarski pretpovijesni kašteljeri. Podno Tara i Vabrige, u Červaru i Larunu, i danas se vrše arheološka iskapanja. Na svijetlo dana izlaze rimske ville rusticae, uljare, ladanjske vile patricija i carskih obitelji, "tvornice" amfora, potopljene luke i gatovi.
U parohijalnoj crkvi Sv. Martina u Taru, bogatoj prelijepim palama i skulpturama svetaca, ljeti se održavaju koncerti klasične glazbe. Ta je crkva proširena i obnovljena početkom XIX. stoljeća u spomen dolaska pape u obližnju Tarsku valu. O tome svjedoči kameni latinski natpis na zabatu iznad ulaznih vratiju crkve:Njegova svetost papa Pio VII bio je u luci Tarske vale 13. I 14. augusta 1800.
U crkvi Sv. Antona u Vabrigi dvije su slike majstora Zorzi Venture iz 1602. godine.
Fratu krasi romanički zvonik iz XIII. stoljeća.
Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]
Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]
Posebno je bio povezan s Tarom slikar Zlatko Prica (1916 - 2003), koji je u Taru imao kuću i atelier. Krajolik Tara i obližnja Santa Marina bili su inspiracija za mnoga njegova djela.[2]
Povezan sa Vabrigom i Tarom bio je i Ennio Machin (u. 15.6.2014), važna figura Zajednice Talijana Istre i Rijeke; Vabriga i Tar protagonisti se u njegovim pripovijetkama poput "Ono istarsko ljeto malog Fijumana ("Quell'estate istriana di un piccolo fiumano" objavljena u knjizi "Rimembranze fiumane" (Riječka sjećanja), Edit, 2008.), u kojoj se autor sjeća svog borvka ovdje, ljeti 1943.
Sport[uredi - уреди | uredi izvor]
- NK Istra Tar - osnovan je 31.8.1968. godine pod nazivom Sportsko društvo "Istra" Tar-Vabriga sa sjedištem u Taru.
Na cesti Poreč-Novigrad nalazi se već više godina karting staza.
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
- ↑ [Marco Valsecchi, Corrado Marsan: Zlatko Prica. Trentacinque anni di pittura, Luigi de Tullio Editore, 1975]