Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

02/22

Obećanje koje ću ti jednom reći

danielaland:
Probudila me potreba da krenem, bila sam pospana i nisam znala
što bi to točno valjalo učiniti s obzirom da je ponedjeljak,
i Valentinovo je,
i nisam imala potrebu primiti čestitku,
ne od nikoga, ovaj put to jednostavno nije bio prioritet srca,
mislila sam nestati, pobjeći, zametnuti svoje tragove,
jer to jedno lice koje sada poznajem,
to još ne zna gdje će stići i kada.
Odlučila sam krenuti kasnije da te slučajno ne sretnem,
bila sam sigurna kao što su svi ljudi sigurni kad su zapravo
nesigurni, jer su opijeni snovima,
nisam se nadala, jer izbjeći ću te,
i dok sam stajala tako i promatrala automobile,
odjednom znakovi, mnoštvo znakova,

uto

02/22

Ukradena kuna

Otuđena kuna na kovanici od Eura je najbolja prezentacija Hrvatske koja može biti, i ne bi je trebalo mjenjati.
Ona je upozorenje onima koji dolaze i podsjetnik onima koji su već tu kakvu vlast očekivati.
U zemlji anti-meritokracije , ili da budemo precizniji kakistokracije, teško je za očekivati išta drugo.
I nije za kriviti mladca koji je napravio što je napravio jer za njega je to svakodnevnica.
Isto kao što je besmisleno kriviti narod što se opire cijepljenju, jer vođenje situacije sa koronom je trebalo ostati u domeni stručnjaka (stvarnih stručnjaka).
Onog trena kada se politika uplela u cijelu priču sve je istog trena bilo osuđeno na propast jer ovdje političarima vjeruju još samo zombiji medijski ispranih umova.
Trenutačna situacija je jasna slika koliko ljudi u biti ne vjeruju vlasti i to je potpuno opravdano, jer ovakva vlast ne zaslužuje da joj se vjeruje.
Tko radi kontra naroda i za vlastito dobro?
Nekada su to bili drumski razbojnici.
Sada su se samo maknuli sa drumova i maskirali odjelima.
No mentalitet je ostao isti.
Limbički, napisala je vajra.

uto

02/22

Obično jutro, neobično jutro

Miško:

Istog trena kad sam se probudio i bacio pogled na sat, shvatio sam da ona još spava i zbog toga jutro, koje inače uvijek pripada njoj, ovog puta pripada meni. Priznajem, osjećao sam radost zbog toga. Iskočio sam poletno iz kreveta i ritualno se istegnuo, radujući se jutarnjem trčanju u prohladno zimsko jutro.
Čudno, kad god sam kasnije mislio o tom trčanju, u mom je sjećanju titrao oblačni dan pun niskih bremenitih oblaka, sunca ni na pomolu bilo nije, a kiša me pratila svih osam kilometra. Ustvari, jutro je bilo prohladno i sunčano, dokazuje to i „fotka“ koju sam „okinuo“ dok sam se istezao na kraju treninga, i zauvijek mi je zagonetno kako se to moj um poigrao sa mnom.
Uglavnom, da ne davim više vremenskom prognozom, tiho sam prošao pored majčine spavaće sobe na putu u kupaonicu, osvježio se, popio malo vode, uvijek brinući o tome da budem dovoljno hidriran, a dok sam onako s nogu pio crnu kavu, osluškivao sam napeto, ali na moju radost, nikakav zvuk nije dopirao iz sobe u kojoj je majka spavala, bolovala i polako umirala.
Slobodan sam! Mogu na trčanje … i tek kad se vratim očekuje me neugodna dužnost brige prilikom majčinog ustajanja.

pon

02/22

Povratak iz mrtvih

Dragi moji,

kad sam pisao zadnji post, nisam se više mislio vraćati na blog. Blog je bio dio mene u periodu kada sam osjećao kao da sam stavio život na pauzu. Preselio sam, ostavio posao, obitelj i prijatelje iza sebe i krenuo u novi svijet. Od tada je sve poprimilo novu boju, piše Reik.

Van sam Hrvatske nešto malo preko mjesec dana, za to se vrijeme toliko toga promijenilo u meni. Postao sam pozitivniji, osjećam se živo i mlado!

Toliko se toga izdogađalo u tih mjesec dana da neću niti pokušavati sve prenijeti tu. Preselio sam iz male Hrvatske u grad koji ima četiri puta više stanovnika nego ona i to je upravo ono što mi je trebalo. Radim u međunarodnom ambijentu, isposlovao sam ugovor o radu pod mojim uvjetima i ne ubijam se od posla, može li bolje?

pon

02/22

Sretna žena

Ja sam sama sebi najveća sreća i najveća nesreća.

Naučila sam naći sreću u sebi.
Naučila sam naći sreću sama sa sobom.
Naučila sam naći sreću i u svim onim manje lijepim pričama koje mi život svakodnevno servira.
Naučila sam biti sretna i smatram to jednim od mojih većih uspjeha u životu.

Često nije bilo lako, ali uspjela sam jer sam to željela.
Željela sam bez obzira na svijet oko mene biti sretna, ali ono duboko i iskreno sretna.
Uspjela sam i može se.

Kako?

Ne znam, svatko na svoj način i prema svojim metodama. Neki nekad, neki nikad, piše Suncokreti na oblacima.

Prikaži još vijesti...