U susret ratu!

  Treći svjetski rat je pred nama i on je već počeo u mnogim svojim segmentima. To se, prije svega, ogleda u ubrzanoj militarizaciji kroz naoružavanje i ogromni porast vojnih budžeta u skoro svim zemljama.

Ogleda se i u sve većoj eskalaciji sukoba na sve većem broju tačaka širom planete, kao da je cio svijet poludio.

To se ogleda u nemilosrdnoj spirali trgovinskih ratova koji dobijaju višestruke oblike.

To se ogleda u stalnim i sve dubljim potresima na berzama i pretnjom kolapsa cjelokupne finansijske piramide.

To se ogleda u globalnom kretanju obespravljenih masa, koje su se pokrenule u svom egzistencionom strahu i borbi za opstanak. Pokrenuli su se u taj “istorijski stampedo” sa imperijalnih periferija ka tvrđavama imperijalne moći da se spasu od beznađa, ali i da osvajaju i ruše to “kolonijalno zlo”.

To se ogleda u naglom jačanju fašističkih “aveti prošlosti” koji imaju snažnu podršku od samih režima.

I to se ogleda u gaženju svih međunarodnih i drugih normi koji je bio uspostavio sistem globalne kapitalističke diktature, i gdje sada ti najmoćniji predstavnici diktature nameću pravila ponašanja koja se zasnivaju na sili i samo goloj sili. Pokušaji nekih novih podjela svijeta od strane tih imperijalnih centara moći samo ih čine privremenim saveznicima i sve više vodi ka neminovnim sukobima. Istovremeno se dosadašnji savezi nalaze pred potpunim raspadom usled prijetnji tog opšteg globalnog udara.

Kako u tom globalnom sukobu da se postave balkanske zemlje i balkanski narodi?

Nastavi čitanje

Anti-imperijalistički poziv protiv izbora za Evropski parlament

Antimperijalistički poziv na bojkot izbora u EU 2019:

Dole EU! Dole imperijalizam! Živeo internacionalizam!

“Svaka reakcija je ista; ako ne udarite, neće pasti.“ (Mao Zedong).

Izbori za Evropski parlament, koji se održavaju od 23. do 26. maja, odlična je prilika da se izrazi distanciranje, mržnja i pobuna protiv EU. Vodeće sile u EU na ovim izborima pokušavaju ogromnim naporima da stvore naizgled “demokratski” legitimitet, pokušaj koji je osuđen na neuspjeh, jer svakim danom sve više pokazuju svoj reakcionarni karakter. Činjenica da EU nema ništa zajedničko sa “demokratijom” pokazala je ne samo podrška fašističkog pučista Guaidoa u Venecueli, učešće u ratu u Siriji i Libiji, ili instaliranje otvorenih fašističkih marioneta u Ukrajini, dok je čvrsto usidrena u ideji samopoštovanja EU. Predsednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker je to jasno izrazio rečima: “Nema demokratskih izbora protiv EU ugovora”. Samo je iluzija pomisliti da se EU može “ukinuti” ili “reformisati”, o čemu danas govore samo oportunisti i reformisti. Kao anti-imperijalisti i revolucionari stoga želimo da čvrsto stanemo na stranu potlačenih naroda, eksploatisanih radnika i masa i pozovamo na sve veće aktivnosti protiv farse izbora EU na osnovama međunarodne solidarnosti: Dole EU! Dole sa imperijalizmom! Živeo internacionalizam!

Nastavi čitanje

Bješe jedna Crna Gora

  Ako se iko na Balkanu može pohvaliti svojom slobodarskom tradicijom, bez ikakvog istorijskog romantizma, to je svakako mala Crna Gora i njen slobodarski narod. I to ne treba posebno dokazivati.

No, danas su nastupila neka druga vremena, gdje ne treba posebna pamet da bi se dokazalo da je malo šta ostalo od tog patrijarhalnog i etičkog svijeta. To je bila istorijska nužnost i crnogorsko društvo se modernizovalo. Problem je što je ta njegova opšta modernizacija, koja je trebala da bude izraz nastavka tih opštih etičkih vrijednosti, slobodarske tradicije, uz rušenje ropstva žena, i proširivanja opštih individulanih prava i ekonomskog egalitarizma, sa slomom tzv. socijalizma i raspadom Jugoslavije, krenula u nekom drugom pravcu.

Odbrana crnogorske državnosti i nacionalne samobitnosti u proteklim decenijama je bila jedina svijetla tačka. Sve ostalo je teška mrlja i ne treba posebno dokazivati da je taj narod  trenutno izgubio svoj slobodarski duh, pristajući na ropstvo, kako od stranih okupatora, tako i od domaćih vlastodržaca, odnosno uske pljačkaške klike.

Nastavi čitanje

O njima i nama

  Davno je rečeno da narod zaslužuje onakvu vlast (vladare) kakav je i sam. Kada bi se vodili tom maksimom onda bi naša spozanja o nama samima trenutno bila poražavajuća. Jedino ako ne želimo da sami sebe lažemo na toj opštoj matrici proizvođenja laži o narodu i „našim vladarima“.

No, da se pogledamo u tom „istorijskom ogledalu“.

Ko su Vučić, Izetbegović, Đukanović, Kitarovićeva, Tači, Zajev, Rama, Cipras i ostali na Balkanu?

Prije svega njihova osnovna odrednica je da su oni obične sluge na čelu tih marionetskih režima i da se trude da odigraju tu svoju ulogu što bolje mogu. Kako bi narod rekao: „Davno stavili obraz pod guzicu“, da ne kažemo ono suštinskije, da su davno izdali interese naroda koje predstavljaju.

Jasno je da ovi „naši vlastodršci“ pokušavaju svoju slugansku ulogu debelo naplatiti, prije svega radi sopstvenog opstanka na vlasti. Zbog toga pokušavaju stalno sjedeti na stolici koja je trenutno jača. Njihov opstanak na vlasti je prije svega posljedica trenutnog sukoba „niskog intenziteta“ koji traje među velikim silama na Balkanu. Svi ti režimi su oličenje sprege mafije, političara i domaćih kapitalista koji su izgradili sistem koji je trenutno efikasan u zaštiti njihovih ličnih pljačkaških interesa i koji je odavno ušao u fazu dužničkog ropstva, a u novije vrijeme i fazu prodaje preostalih prirodnih resursa.

Zašto oni vladaju nama?

Nastavi čitanje

Jačati klasnu mržnju!

  Slabost revolucionarne ljevice na prostorima Evrope je evidentna već  nekoliko decenija. Uzroci tom stanju su mnogobrojni, ali među svima bismo mogli izdvojiti dvije tendencije koje su pogubno uticale ne njen razvoj  –  prije svega prodor revizionizma u  ljevici  Istočne Evrope i njenog odricanja od osnovnih teorijskih postavki,  i dominacija reformizma na ljevici u Zapadnoj Evropi, koja je uvjetovana stabilnošću kapitalizma u tom periodu i malograđanizacijom proleterskih slojeva, i koji su mogli da žive na višem stupnju u odnosu na ostali svjetski proletarijat. Generlano se može reći da je ljevica Evrope u proteklim decenijama se svela na privezak kapitala.

U sadašnjoj situaciji krize kapitalizma u Evropi stanje masa koriste desničarske i fašističke organizacije koji mobilišu te mase na nacionalnim programima otpora neoliberalnoj diktaturi i centrima svjetske moći. I mase, posebno osiromašeni malograđanski slojevi i lumpenrpoletarijat, koji su se našli na udaru te globalne krize kapitalizma, spremne su da slijede te programe. To se podstiče i od svih režima evropskih država, jer tako učvršćuju svoju vlast i privremeno guše svaki ozbiljniji klasni otpor.

No, situacija se počela mijenjati i na samoj ljevici Evrope. To je, prije svega, posljedica krize koja potresa Evropu i  ekonomskog i političkog udara  na nju od većih imperijalista.  To je i posljedica slabosti samog sistema da drži pod kontrolom i u “savršenom redu” eksploatisane mase, što otvara prostor za njihovo djelovanje. To je i prisutnost revolucionarnog elementa koga su u takvu ljevicu unijeli pripadnici organizacija koje su dolazile iz drugih dijelova svijeta i gdje je ta borba na višem stupnju. Taj revolucionarni elmenat  u bukvalnom smislu su  proleteri bez otadžbine, koji nemaju šta izgubiti , i njihova klasna mržnja je mnogo jača. Tu je svakako  i svijest u dijelu  ljevice da su njihove revizionističke i reformističke pozicije  doživjele bankrot  i dovele ih u slijepu ulicu u služenju samom kapitalu. No, osnovni uzrok, koji ponovo počinje mobilisati ljevicu, prije svega je činjenica da se položaj eksploatisanih masa pogoršava kao što se i njihov broj svakodnevno uvećava.

Kakva je situacija na Balkanu?

Nastavi čitanje

Stav PR – Srbija na udaru

  Talas protesta koji traju u Srbiji, kao i sve veća politička ostrašćenost, sa rastućom dozom iracionalnog, prete da je gurnu u spiralu političke nestabilnosti sa posledicama koje je nemoguće predvideti.

Ova trenutna situacija je sa jedne strane posledica nesposobnosti društva u Srbiji da odlučno raskine sa svojom decenijskom i pogubnom nacionalističkom politikom i da se odrekne svojih lokalimperijalnih težnji.

Ova trenutna situacija je i posledica opšte nesigurnosti, siromašenja i gubitka perspektive u kojoj su se našle najšire mase, koja se najviše ispoljava kroz nezadovoljstvo malograđanskih slojeva.

Ova trenutna situacija je pre svega posledica zaoštrenosti odnosa na širem planu koja vlada među imperijalistima i njihove pripreme za veće obračune i gde je Balkan uvek bio jedno “bure baruta” i koje su imperijlalisti obilato koristili preko leđa balkanskih naroda. Sve to utiče da se zaoštrila borba između marionetskog režima u Srbiji, koji se pretvorio u privatni kriminalni kartel jednog čoveka i njegovog užeg okruženja i opozicije koja želi ograničiti tu apsolutističku vlast koja ima i forme diktature.

Koji stav smatramo da treba zauzeti revolucionarna levica u sadašnjoj situaciji?

Nastavi čitanje

Stav PR

  Balkanske zemlje se nalaze u neokolonijalnom ropstvu i pod savremenom okupacijom koju karakterišu: marionetski režimi; dužničko ropstvo koje se svakodnevno jača enormnim iznosima dugova tih zemalja prema svjetskim zelenašima; stalni napadi tih “skakavaca” na prirodne resurse tih zemlja, pri čemu ne biraju sredstva da ih se domognu, otmu i unište; i borbom ali i dogovorima tih svjetskih hijena među sobom oko plijenja koji im je trenutno dat, bez ikakvog otpora, da ga međusobno čereče uz asistenciju vojne okupacione sile.

Režimi balkanskih zemalja ne samo da su podanički, nego imaju i tu opštu zajedničku karakteristiku da su sprega korumpiranih političara, mafije i kapitalističke klase i kao takvi su spremni na okupaciju,  sluganstvo, pljačku naroda ali i na sve veći oblik diktature i prihvatanja modernog fašizma kao oblika vladavine.

Nastavi čitanje

Stav PR – Prilog diskusiji: Revolucionarna partija među protivrječnostima imperijalizma!

Povodom pitanja kakvu poziciju zauzeti, jedna revolucionarna partija i pokret u konkretnoj istorijskoj situaciji oko Venecuele, kada se nađe u vrtlogu sukoba imperijalista i najezde imperijalista na pojedine države s ciljem porobljavanja naroda, pojavile su se izvjesne razlike u mišljenjima u revolucionarnom pokretu.

PR smatra da treba dati bezrezervnu podršku u odbrani Venecuele, odnosno njenog naroda, svim sredstvima od najezde američkog imperijalizma. Tu treba staviti po strani sami karakter režima, ma kakav on bio, ukoliko taj režim pruža otpor toj agresiji i porobljavanju.

No, tu dolazimo do jedne situacije koja često nastaje zbog položaja same revolucionarne organizacije u zemlji koja mora istovremeno da vodi aktivnu borbu i protiv režima i stava ostalih organizacija svijeta koje polaze od tih opštih i načelnih pozicija borbe protiv imperijalizma. Pri tom se najčešće ne uzima u obzir konkretna situacija i položaj masa, kao i položaj same organizacije i pokreta u tim zemljama.

Navodimo naše primjere.

Nastavi čitanje

Trebamo ih!

  Čini se da analiza društvene stvarnosti gubi svaki smisao, jer istorijski proces je došao do te tačke, kada izgleda da ništa nije izvjesno i da niko više i ne zna šta nas sjutra čeka. Uglavnom su analize pesimistične, od onoga da smo već u Trećem svjetskom ratu do onih o raznim predstojećim kataklizmama. Nasuprot njima ovi “vladajući” pokušavaju da šminkaju posmrtnu masku propale kapitalističke epohe. U svojoj nemoći i ludilu, oni su obični klovnovi, ali i prevejane cinične bitange i zlikovci koje treba nemilosrodno ukloniti sa ove planete, da bi njeni narodi prodisali.

Nastavi čitanje

Ljevica u brlogu modernog fašizma

  Prvo je bilo stidljivo, a danas se to mišljenje sve jasnije probija da je ljevica Evrope, i pored izvjesnih razlika i tonaliteta u folklornom nastupu, odavno postala samo eksponent imperijalista i nadnacionalnog kapitala. Ustvari, to je i sama zakonitost društvenog razvoja da u borbi suprotstavljenih klasa postoje ti “tihi prelazi”, tj. ideološka mišljenja i organizovane sile koje svojom pozicijom prestaju da budu predstavnici klase koju su zastupali i postaju njeni formalni, pa čak i suštinski neprijatelji. Tako se može reći i za evropske komuniste – da su oni vremenom od avangarde radničke klase, izdajući njene interese, ne samo izdali osnovne ciljeve te klase, nego, na kraju, postali samo jedan beznačajni dekor na reveru klasnog protivnika i diktature kapitala. Oni izuzeci, koji nisu izdali interese proletarijata, bili su proglašavani teroristima i nemilosrdno uništeni od moćne represivne sile te diktature.

Nastavi čitanje