NAPAD BEZ GRANICA

“… Do sada smo protiv neprijatelja koristili njegova sredstva. Hranili smo civilizaciju otrovom koji ona proizvodi…” Ćelija Nicola i Alfredo F.A.I./F.R.I.

ODABIR NAPADA
Sigurnost je stalna tema današnjeg industrijaliziranog društva, koje se u biti ne može osjećati sigurno budući da svakodnevno dijeli i širi mržnju, nasilje i otrov na samo sebe. Određujući postepeno podnošljive granice tumora koji se razvija unutar istog pokušava nas naviknuti na njihovo postojanje. Zato se “mikročestice” mogu nakupljati u određenim granicama, tortura u zatvorima bi trebala biti ograničena samo na zabranu čitanja bilo kakvog oblika teksta na najstrožim zatvorskim odjelima, voda je pitka samo ako sadrži određenu količinu teških metala… “Sigurno” je dakle neprekidno trovanje kojem smo podvrgnuti, i samo Moć može odrediti preporučenu dnevnu dozu. Ovih smo dana odlučili naglasiti neodrživost tih granica.
Sve što bi moglo okovati anarhističko djelovanje, pretvarajući ga u puko makinalno ponavljanje nasilnih slogana i bezopasnih djela, već smo odavno nadišli, uz neprekidno predivno iskustvo otkrivanja i izuma novih metoda napada.
Granice s kojima se pak danas suočavamo su one koje određuju sigurnost jednog prehrambenog proizvoda. Ako se obični potrošač osjeća zaštićen kontrolama koje isti proizvođači štetnosti primjenjuju sami na sebi, mi ovim djelom želimo učiniti očitim neodrživost mehanizma samokontrole unutar sektora kao što su prehrambeni, kemijski, poljoprivredni, inženjerski (koji si sve više naliče), u kojima nije točno da profit stoji ispred zdravlja potrošača, nego leži upravo u njihovom zdravlju, u jednom beskrajnom začaranom krugu otrov-lijek-otrov.
Danas je svaki proizvod namijenjen ljudskoj potrošnji popraćen maksimalnom razinom ostataka pesticida koje može sadržavati “po zakonu” [Pravilnik o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog porijekla, nap.prev.]. Odlučili smo povećati količinu tih ostataka koji se sasvim normalno nalaze na policama svih marketa, sakriveni u proizvodima koje nam prodaju kao sigurne.
Počevši od početka tjedna između maja i juna, dok se većina priprema da na izborima odabere tko će donositi odluke o njihovim životima, mi polako zamjenjujemo neke proizvode iz marketa s “našima”, koji sadrže veću maksimalnu razinu pesticida. Za sada smo zamijenili samo broj proizvoda koje možete vidjeti na priloženim fotografijama. Predviđamo završiti naše skladištenje krajem juna, krajnji rok koji smo postavili našem današnjem djelu. Svaki tjedan nadodat ćemo jednu injekciju otrova otopini voda/otrov, koju ćemo zamijeniti. Činimo to jer mi samo manipuliramo tvari koje prehrambena industrija koristi po svojoj volji, i započinjemo jednom malom količinom otrova pošto ne znamo, za razliku od bijelih mantila, kakve efekte imati. Želimo, dakle, biti prodorni, ne zanimaju nas igre riječima. Ovo je naš početni test. Njegov nastavak i zaoštravanje ovise o tome koliko ekonomski i “društveni” interesi ulaze u sukob.
Naša operacija pokrite će čitavu regiju Lombardia [glavni grad Milano, nap.prev.], i ismijat će različite lance distribucije koje smo posjetili, proučili i na koncu namjerno odabrali kako bi naša kampanja protiv otrova bila što uspješnija.
Ciljamo, naravno, na povlačenje iz dućana proizvoda koje smo koristili, u vremenskom roku koji smo postavili, ali stalo nam je i da proturječja na kojima počiva čitavo društvo u koje smo uronjeni zapljusnu svih u lice, čak i one koji se pokušavaju okrenuti na drugu stranu. Zato što znamo da jedan premaz zelenom bojom neće biti dovoljan da očisti čitav jedan svijet već ionako naviknut na vlastite otrove, jer pristati na postepeno trovanje znači umirati svakodnevno.

Krenimo s tehničkim objašnjenjem naše operacije:
Korišteni otrov je Roundup od Monsanta [njihov ured u Zagrebu, nap.prev.], boca koncentrirane tekućine za 560 m2. Naš pribor: šprica, lijevak, boca vode od litre i po, pincete, odvijač, tanki kist, ljepilo. Zatrovani proizvodi: keksi od soje Misura [prisutni i u hrvatskim trgovinama, nap.prev.], umak od soje Suzi wan, umak od soje Kikkoman [prisutan i u hrvatskim trgovinama, nap.prev.], umak od soje Save (u verziji “traditional” i “Japan style”).
Želimo naravno ostaviti što manje mogućih tragova koje će panduri istraživati, zato su neke od priloženih slika izmijenjene (nismo profesionalni fotografi i morali smo se prilagoditi kako nekim tehničkim nedostacima, tako i odvraćanjem pozornosti u trenutku “poziranja”). Broj serije i drugi kodovi proizvoda su pokriveni ili izbrisani kako bi se izbjeglo ciljano povlačenje određenih pošiljki, dok bi druge ostale u prodaji.
Započeli smo dodavanjem jedne injekcije Roundupa boci vode, ali kao što smo rekli, radi se samo o početnoj otopini. Pažljivo smo izbjegli bilo kakvo narušavanje izgleda ambalaže proizvoda, za svakog smo pronašli savršeni način da prekršimo njegovu lažnu prehrambenu sigurnost. Iz svih umaka izvukli smo jednu špricu umaka i dodali otopinu. Keksima smo ušpricali jednu injekciju otopine Roundup u vrećicu i potresli. Pincete za obrve pomogle su nam pri otvaranju oba tipa umaka Save. Uvukli smo jedan krak u unutrašnji donji dio čepa, čime smo mogli uz pomoć odvijača izvaditi čep i njegovu izolaciju neoštećene. Da bi zatvorili bilo je dovoljno samo pritisnuti čep. Kod umaka Kikkoman bilo je dovoljno odvrnuti čep zajedno s plastičnom folijom, skinuti unutarnji čep i zatim sve ponoviti obrnutim putem nakon zamjene. Procedura za umak Suziwan pokazala se vrlo jednostavnom. Povući snažno čep zajedno s izolacijom te sve opet zajedno pritisnuti za vratiti u prvotno stanje. Vrlo brzo i čisto. S keksima Misura krenuli smo s dna ambalaže, lagano otvarajući izolaciju pod visokom temperaturom, tek toliko da uđe naša igla, da bi zatim zalijepili kistom i ljepilom.
Nakon obavljenog posla prvi dostavljači su opskrbili supermarkete za ovaj početni test.

Bilo je vrlo lako odabrati protagoniste našeg djela. Različiti tehnološki sektori usmjeruju vlastite interese na prehrambenu industriju, sve dok je ne zauzmu. Ista poduzeća koja ulažu u tehnološka istraživanja, koja ciljaju na širenje genetskih modificiranih organizama (GMO) svijetom, koja predvode kemijski sektor pesticida, postaju, doslovno, i vlasnici sjemena i biljaka. Patenti dozvoljavaju u stvari copyright nad bilo čime.
Monsanto igra ključnu ulogu na tom području. Rođena početkom XX stoljeća, odmah je zadobila prostor u kemijskom sektoru tokom drugog svjetskog rata zahvaljujući širenju DDT-a, špricanjem po čitavim narodima i prikazivanjem istog kao panaceje, sakrivajući njegovu pravu toksičnost. Od tada je započela dugački put sačinjen od političkih veza, nametanja i prisiljavanja kroz koje je postala jedna od najvećih ekonomskih svjetskih sila, toliko da je privukla pažnju jednog drugog diva kao što je Bayer, toliko da baš ovih dana isti pregovara njeno preuzimanje. Carstvo Monsanta ide od kemije do poljoprivrede, prolazeći kroz genetski inženjering. Bila je odgovorna za širenje Narančastog Agensa (stopostotni dioksin) u Vijetnamu, za zataškivanje toksikoloških podataka o svojim PCB patentima [poliklorirani bifenili, toksična organska kemikalija, nap.prev.], za različita istraživanja na području nuklearne energije, pa sve do današnjih dana. Začetnik utrke u prisvajanju svakog prava na postojeće, od početka je željela izjednačiti GMO s normalnim usjevima. Zahvaljujući toj “istoznačnosti u biti”, do koje je došlo devedesetih godina u SAD-u zahvaljujući jednom njezinom budućem upravitelju, infiltriranom u nadzorna tijela, uspjela je izbjeći testiranja i dobiti dozvolu za svoje nove kreacije. Nakon prodaje jedne široke lepeze pesticida, uz upotrebu genetskog inženjeringa uspjela je patentirati brojne GMO biljke otporne na njene pesticide, ili koje čak same razvijaju u sebi pesticid.
I upravo tu, na tom prijelazu pretvaranja svakog aspekta naših života u nešto neprirodno, misleći da će se na njihovo bezobzirno djelovanje reagirati kukavnom ravnodušnošću, tu se naš krug zatvara. Roundup je najrašireniji pesticid na svijetu. Njegov aktivni princip je glifosat, herbicid koji već možemo naći u većini podzemnih voda. Isti nositelji znanstvenih istina povezuju taj pesticid s različitim oblicima tumora, bubrežnim problemima, Parkinskonom i Alzheimerom. Monsanto je dobila patent za Roundup 2002., nakon čega je uslijedilo izbacivanje na tržište čitavog jednog niza GMO biljaka na njega otpornih. Među njima je na primjer Roundup Ready (u biti tip soje koja se najviše uzgaja na svijetu) pretvorila u robove ove multinacionalke na tisuće seljaka prisiljenih da plaćaju pravo na korištenje kako bi mogli sijati. “Zelena revolucija”, kako je nazvana široka operacija GMO-a diljem svijeta predvođena “humanitarnom” Zakladom Rockefeller, koja je omogućila, zahvaljujući financiranju namijenjenom poljoprivrednicima u poteškoćama, ovisnost ovih posljednjih o “gospodarima sjemena”.
Ako se milijuni litara ovog pesticida izlivaju na usjeve soje širom svijeta, jedna injekcija više je samo kap u moru. Dok Europska Unija nastavlja obustavljati stajalište o kancerogenim učincima glifosata, mi ponovno iznosimo problem na stol.

SUUČESNICIMA, POBUNJENICIMA
Bili smo umorni od stavova o slobodi, zakržljalih zbog političkog realizma teoretičara revolucije ne ovdje, ne sada, i od sakatih djela bez posljedica, učinaka i komunikativne jasnoće, te smo zato odlučili da učinimo preokret u našem životu i projektima ovim prvim doprinosom borbi protiv štetnosti civilizacije i razvoja ekonomskih strategija vladanja po eko-održivoj logici. Naš je preokret bio dvostruk:
Preokret se odvio vrstom djela koje smo odabrali. Već konsolidiranom obliku napada, koji je ipak uvijek prodoran, pridodali smo novo trovanje kap po kap proizvodima neprijatelja. Kapanje otrova koje se bori i ističe svakidanje i globalno trovanje koje hiper-tehnološko društvo, potrošačko, otuđeno i otuđavajuće društvo nameće. Homeopatsko ubrizgivanje njihovih otrova ističe svakodnevnu stvarnost samo-trovanja kojem industrijalizirana civilizacija podvrgava tijela i umove.
Preokret je bila i odluka da uđemo u mare magnum rasprave koja odskakuje s jedne strane planeta na drugi zahvaljujući djelima koje od daleke 2003. vrše razni i različiti srodni pojedinci i grupe uključene u Neformalnu Anarhističku Federaciju, i njeno proširenje Međunarodnog Revolucionarnog Fronta, nastavljajući pružati žive i inspirirajuće perspektive binomu ideja-djelo, temelju anarhije. Dijalog koji se uspostavio putem takvih djela i izjava o preuzimanju odgovornosti čitali smo godinama: izmjenjuju se tekstovi kritike i metoda od ključnog značenja sa parolama i zbirkama pozdrava, često uz površno sagledavanje problema. Pokušat ćemo ispitati neke probleme i razriješiti neke temeljne čvorove, koji su za nas izvor plodnih rasprava.

– Binom zakonito i nezakonito stvara vlast ovisno koliko visoko želi podignuti rampu svoje tolerancije, na osnovu društvenih pritisaka i napetosti te na vlastitu procjenu rizika (pogledajmo na primjer razvoj takozvanih antiterorističkih zakona, uličnih represija itd.). Zakon i reforme kreću se istim ritmom, i zato mi favoriziramo određene oblike djelovanja, ali ne zato što su nazakoniti nego zato što su učinkovitiji. Jednostavno smo svjesni da ako se želimo suočiti s problemom na ozbiljan i incizivan način onda rješenje sasvim prirodno nalazimo u nezakonitom, pošto zakonita sredstva koja su nam “ponuđena” (kontra-informacija, senzibilizacija društva o određenom problemu, prosvjedi i manifestacije) nisu dovoljna i ne zanimaju nas.
– Pobunjenici smo, pobunjeni, ali ne ustanici. Mi se svakodnevno bunimo, i turpijamo da bi slomili naše vlastite, individualne lance. Nemamo masa koje želimo preodgojiti, poticati “nadolazeći ustanak”. Ne pripremamo nikakav teren pokušavajući “ujediniti specifičan pokret i narod, gerilu i ustaničke perspektive”. Ne tražimo uloge vođa ili avangarde, sadašnje ili buduće. Ionako će revolucionarni vođe današnjice, jednom kad spuste dupe na neku fotelju, postati sutrašnji krvnici pobunjenika. Zato mrzimo politiku, koja svojim posredovanjem vodi u gangrenu dijalektički slobodni tok između misli i djela. Ne zaslijepljuje nas sunce budućnosti, već grom iz vedrog neba odabranog čina pobune, koji je osmišljen, isplaniran i nadasve vrlo nužan protiv sve bržeg napretka stroja moći.
– Pristupamo na kritički način F.A.I.-, kritički jer ne shvaćamo rizik pretvaranja jedne slobodne – u vremenu i prostoru – mreže u platformu. Predložiti “neformalnu platformu polimorfnog anarhističkog djelovanja”, sa strukturama i infrastrukturama, znači strpati u kavez zvijer koja po svojoj prirodi mora ostati divlja. Djelovanje je raznovrsno, ima više lica i promjenjivo je, kao život, no raznovrsnost ne može postati jednostavni slogan koji pokriva, kao magla, nedostatke istog djelovanja. Svaki smo dan na ulici, u anarhističkim bibliotekama, na večerama, na koncertima, u skvotovima, ali kada bi sve to poistovjetili s pravim napadom na moć, koji smatramo neodgodivim i hitnim, lagali bi sami sebi. To bi značilo degradirati anarhiju uzdižući ono što je, ili što bi tome trebalo biti, anarhistička “svakodnevnica” kao krajnji cilj.
– Ne želimo “strukturama”, ili još gore “infrastrukturama”, nadomjestiti nedostatak organizacionog djelovanja pojedinaca, ne čini nas puko ujedinjenje jačima, naprotiv, strukture sklerotiziraju djelovanje. Mi pak smatramo da još i dalje vrijedan stari prijedlog o mreži drugova koji, bez da se znaju, vode dijalog kroz djela, kao što je predložio prvi tekst koji je pokrenuo neformalni projekt: tehnički/teorijski/praktični rast kroz razvoj direktnih akcija. “Udružiti organizaciju i teorijsku/praktičnu raspravu uz anonimnost grupa/pojedinaca moguće je uz široki dijalog direktnih akcija, koje osim što doprinose svojim specifičnim destruktivnim diskursom, nose i druge poruke (putem korištenih metoda i sredstava, cilj komunikacije), neovisno o materijalnoj šteti”.
– Spontanost nije sinonim za informalnost, a još manje informalnost znači dezorganizaciju ili osrednjost. Djela se spontano planiraju krenuvši od jednog ili više pobunjenih umova, konsolidiraju se kroz kritiku i analizu za rješavanje problema taktike i logistike, da bi se zatim rascvjetala kao otrovni cvjetovi na poljima uspavanog društva.
– Neformalnost ne znači susret s “drugim srodnim političkim grupama” da bi se koordinirale borbe, neformalnost je protuotrov za političko zastupanje. To je metoda koja poboljšava kvalitetu odnosa među pojedincima, izbjegavajući stvaranje “političkih” odnosa u svrhu količinskog rasta. Neformalnost je otvorena, ali nije transverzalna.
– Pristupamo na kritički način Međunarodnom Revolucionarnom Frontu. Kritički jer nismo, niti želimo postati, “oružana organizacija”, niti osjećamo potrebu da to naglasimo u odnosu na razoružanje i na reformističke kritike većine. Ponosni smo što smo dio kaotičnog fronta drugova u ratu protiv društva, s licem u lice protiv neprijatelja, s oružjem u ruci. Vračajući se ponovno na tekst kojim je rođena Neformalna Anarhistička Federacija: “K tome, tko je dio Neformalne Anarhističke Federacije njen je militant u potpunosti samo u specifičnom trenutku direktne akcije i njene pripreme, ona ne prožima čitav život i sve planove drugova, što omogućava da definitivno spremi na tavan svaku specijalizaciju oružane borbe”.
– Mi smo individualisti, ne kolektivisti. U temeljima našeg djelovanja stoji individualna kretnja. Stvaramo slobodna i nestabilna udruženja pojedinaca kako bi djelo bilo što prodornije. Izjave kolektivnih borbi vode u zastupništvo, zametak politike, i u reformizam. Stabilne organizacije sinteze kristaliziraju spremnik kako bi potencirale sadržaj: pružaju odskočnu dasku profesionalnim političarima, jednu alternativu i paravan broja (mada malenog) neopredijeljenima.

Ne podcjenjujemo ključnu važnost dijalektike između drugova, bili oni unutar ili izvan zatvora, zato zahvaljujemo na poticajima koje su našim umovima i našim djelima pružili tekstovi drugova iz zatvora (Nikosa Romanosa, Alfreda Cospita, Nicole Gaia, zatvorenih drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija…), i izjave o preuzimanju odgovornosti koji su uključeni u F.A.I. (CCF ćelija urbane gerile, Grupa Kapibara, Pirotehnički komitet za izvanrednu godinu…), koji su nam premda različiti i često kontradiktorni pomogli da razriješimo sumnje i potakli nas da konkretiziramo naše djelovanje.

Velika oklada ovog doba je istovremeno suluda i nužna.
Suluda da raštrkane grupice sanjara pokušavaju boriti se protiv dominacije, nužna da to učine.

Nukleus Danaus Plexippus
NEFORMALNA ANARHISTIČKA ORGANIZACIJA
MEĐUNARODNI REVOLUCIONARNI FRONT

Prvi tjedan juna 2016.
Do skora

Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ