Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

08/17

Pjesnici

Moj pinklec:
Ustani rano, onda kad noć skida svoju plavu haljinu, a jutro tek umiva snene oči, onda kad je tišina najtiša
i kad se čuje samo protezanje sunčeve zrake i pjesma ptica.

Vitae:
Neka nelagodna tišina
što oduzima dah.
Iskri. Pritajeno.
Gori ispod oblaka,
kože,
trepavica.

Angelija:
Ljubav je utopija
to je samo jedna pozitivna osobina
nije ništa posebno
svaka energija je stanje jedno.

Sirin:
Davno zaboravljen osjećaj
Zaljubljenost u
Dobro poznate nesavršenosti
Tiha se radost penje tijelom

sri

08/17

E-bonton

Baš čitam neka pravila e-bontona na društvenim mrežama, napisala je Pozitivka.

- Nemojte slati upite za prijateljstvo vama nepoznatim korisnicima čak ni ako imate zajedničke poznanike. Što veći broj vaših prijatelja na Facebooku nije statusni simbol i pokazatelj vaše popularnosti u stvarnom životu.

- Lajkaj druge kao samog sebe!

- Samo Chuck Norris može napisati što hoće i komentirati kako hoće.

- OK je ignorirati neki zahtjev za prijateljstvom jer na taj način stvaraš u virtualnom svijetu okolinu za sebe u kojoj želiš biti.

- Nemojte pratiti drugog korisnika samo zato jer očekujete da i on vas poprati. Pratite ga zato jer ste zainteresirani za ono što ima reći.

- Nemoj ogovarati ili omalovažavati druge na internetu pod pseudonimom. Ako imaš nešto za reći, suoči se s tom osobom izravno ili barem navedi svoje ime. Anonimno ogovaranje i omalovažavanje na internetu čin je kukavice, osobe koja nema dostojanstvo.

uto

08/17

Zadnje jutro na otoku

Na otoku mi je lakše biti Mindful nego što je to (bilo) u Zagrebu ili (trenutno) u Münchenu. Možda zbog predvidljivosti dnevnog rasporeda, možda zbog neko drugi sprema sve obroke, možda zbog sunca koje te krijepi i briše barem nekoliko slojeva problema koje imaš. I neka jednostavnost. Iako život na otoku nije jednostavan, pristup životu jest. Sve ono elementarno i najvažnije je nekako prirodno posloženo kao prioritet. Pred očima, u svakodnevici, piše D.S.O.

Moje zadnje jutro na otoku sam odradila najsvjesnije moguće. Željela sam biti prisutna u svakoj sekundi i koliko god je moguće sačuvati taj osjećaj mira i istovremene radosti koji me pratio.

uto

08/17

Ne gledam u ime ni u perje koje nosiš....

Obraćam se tebi, osobo koja me znaš samo kao profilnu sliku i ime i prezime na facebooku. Koja na osnovu moje napisane rečenice donosi svoj sud o meni kao ženi, kao osobi, kao majci ili prijateljici. Tebi i tebi sličnima koje se nikad nisu potrudile zagrebati ispod površine. Kojima je bilo lakše o meni donijeti svoje mišljenje, ovako, "napamet" umjesto da dva put razmisle o tome tko se krije iza te slike i imena, piše na blogu Tišina koja govori.

Razmisli, "osobo", što ja točno znam o tebi? Osim što sam ti vidjela sliku, pročitala kako se zoveš ili kako želiš da te zovu. Ne znam ništa. Pokušavam doznati po nešto iz tvojih komentara ili napisanih rečenica na profilu ali sigurno nisam ni blizu prave istine. Ja ne znam da li si se ti jutros ustala dobre volje ili nervozna. Ne znam da li ti je dijete bolesno, muž ljut, ili ljubomoran.

uto

08/17

Sjećaš li se vi mene

Ne, ne mogu se sjetiti da li mi je najprije zapela za oko ova mala pravopisna zbrka ili je glatko kliznula, pa tek potom, jer sam se zagledala u mlado, nasmijano lice djevojke na slici, od koje mi je nenadano, dok sam nešto čitala na facebooku, stigla poruka: "Sjećaš li se vi mene?" Živahne smeđe oči, duga kosa boje meda, crte lica u kojima se zadržalo nešto prepoznatljivo mi od djevojčice koje se taj tren maglovito prisjećam: "Mislim da - da", odgovorim joj, "imaš i stariju sestru Jasminu, ona je voljela plesati!"

Dolazile bi one uvijek zajedno - iz jedne od obližnjih kuća u selu - s kanticom svježe pomuzenog mlijeka što ga je moja baka kupovala od njihove majke, i viđala bi ih za ljetnih dana dok bih boravila na selu, u vrijeme kad djedu i baki na imanje više nisam pristizala sama nego s Armanom, piše Viviana.

Prikaži još vijesti...