Jazz

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jazz
Stilski začetak: Blues, Folk
March, Ragtime
Kulturni začetak: Početak 1910-te, New Orleans
Glazbala: Saksofon · Truba · Trombon · Klarinet · Pianino · Gitara · Kontrabas · Bubnjevi · Vokali
Popularnost: 1920-te–1960-te
Podjela žanra
Asian American jazz • Avant-garde jazz • Bebop • Big band • Chamber jazz • Cool jazz • Free jazz • Gypsy jazz • Latin jazz • Mainstream jazz • Mini-jazz • Modal jazz • M-Base • Neo-bop • Orchestral jazz • Post-bop • Stride • Swing • Third stream • Traditional jazz • Traditional pop • Vocal jazz
Spoj žanrova
Acid jazz • Afrobeat • Bluegrass • Bossa nova • Calypso jazz • Continental jazz • Crossover jazz • Dansband • Deep house • Free funk • Funk • Hard bop • Humppa • Jam band • Jazz blues • Jazz funk • Jazz fuzija • Jazz rap • Jump blues • Livetronica • Mambo • Math rock • Mod revival • Modern Creative • No Wave • Novelty piano • Nu jazz • Nu soul • Post-metal • Progressive rock • Punk jazz • Reggae • Rhythm and blues • Shibuya-kei • Ska • Ska jazz • Smooth jazz • Soul jazz • Spank jazz • Swing revival • World fusion • Yé-yé
Regionalna scena
Australija • Brazil • Kuba • Francuska • Indija • Italija • Japan • Malavi • Nizozemska • Poljska • Južna Afrika • Španjolska • Velika Britanija

Jazz (ili džez) je glazbeni stil nastao početkom 20. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, te se drži za jedini autohtono američki žanr. Tijekom XX. stoljeća prošao kroz mnoge promjene. Najprije se svirao u barovima i bordelima u predgrađima New Orleansa i drugih gradova. Dugo je bio plesna glazba koju su osuđivali zbog isticanja erotičnosti. Od četrdesetih godina nastaju novi stilovi namijenjeni slušanju. Danas se jazz sluša u koncertnim dvoranama, jazz klubovima, ali i uči na jazz akademijama. Jazz nije više glazba za masovnu publiku, već glazba za uži krug slušatelja, za profinjenu manjinu.

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Što se tiče samog podrijetla riječi "jazz" povjesničari nisu suglasni. Prema raznim tumačenjima, termin je, s jedne strane iskovan u buci barskih razgovora, s druge strane proizišao iz imena izvjesnog Jasbo Browna. Ostali mu pripisuju čisto francusku etimologiju: jazz dolazi od riječi "Jaser" (brbljati) - radi se o razgovoru, među instrumentima. Po antropologu Bomemanu "jazz" ima čisto seksualno značenje i proizlazi iz jednog zapadnoafričkog dijalekta. Oko 1916. godine, pojavljuje se arhaični oblik "jass" koji je još samo riječ u modi, ne veće važnosti nego što su to razni nazivi koje sebi pridaju sinkopirani orkestri do današnjih doma (kao "jug band", "spasm band" itd.). Tijekom čitave povijesti te glazbe rađaju se tako kratkotrajni nazivi. Vidjet ćemo kasnije pojavu "hot music", "swing music", "bop", "cool" - za razliku od svih tih termina, jazz je ostao na margini mode, kako bi u svojoj cjelovitosti označio izvjesnu glazbu.

Termin "jazz" prihvaćen je 1917. kad je nastala i prva snimka Orginal Dixieland Jazz Banda. Ploča je prodana u više od milijun primjeraka i emitirale su je brojne radijske postaje.

Glazbene značajke jazza[uredi VE | uredi]

Osnovna značajka jazza je improvizacija, no sav jazz nije improvizacije već se sastoji od zadanih i improviziranih dijelova. Jazz improvizacija najčešće ima oblik teme s varijacijama. Tema je najčešće neka popularna pjesma od 32 takta. Temeljni harmonijski uzorak od 32 takta zove se korus. Improvizator varira izvornu melodiju mijenjajući joj visinu i ritam. Neke varijacije mogu biti slične originalnoj temi, dok se druge od nje bitno udaljavaju. Tijekom vremena se improvizacija razvijala. Ona je bila glavni element afričke i afro-američke glazbe te se u početku izvodila na način call and response tj. način kod kojega se izmjenjuju pojedinac i grupa. Kod rane blues glazbe isto je bio način call and response, ali se u njoj improvizirao i tekst. U New Orleans jazz stilu glazbenici su naizmjenično improvizirali melodiju, dok u swingu improvizacija je svedena na minimum jer big bandovi sviraju isključivo napisanu glazbu.

Tri najznačajnije ritamske značajke jazza su sinkopirani ritam, sloboda izvođenja i stalan ritmički puls. Jazz glazbenici su imali slobodu izvođenja tj. mogli su usporavati ili ubrzavati ritamske figure. Mjera jazz-skladbi je četverodobna, s čestim naglascima lakih doba – druge i četvrte. Kako se jazz improvizacija razvijala ritam je postajao sve nepravilniji i složeniji. U ritmu je najveći dio crnačkog utjecaja na jazz.

Jazz melodije isto su tako fleksibilne kao i ritam. U početku se upotrebljavala europska dijatonska ljestvica nešto izmijenjena crnačkim sistemom skala tzv. blues ljestvica. Kasnije se zvuk oslobađa pa primjerice u free jazzu glazbenici odbacuju zadani tonalitet. Jazz glazbenici također traže veću izražajnost i individualnost zvuka. Individualnost zvuka se postiže posebnim načinima sviranja koji uključuju blue notes, uporabu vibrata i glisanda. Tonska građa jazza je durska ljestvica sa sniženim 3., 5. i 7. stupnjem.

Jazz najčešće svira mala grupa – combo od 2 do 8 izvođača ili velika skupina – big band od 10 do 15 izvođača. Temelj izvođačkog sastava je ritamska sekcija koja se najčešće sastoji od klavira, kontrabasa, udaraljki, ponekad bendža ili bas-gitare. Solistički instrumenti su: kornet, trublja, saksofon (sopran, alt, tenor, bariton), klavir, klarinet, vibrafon, trombon i dr. Svakom bilo većem ili manjem sastavu svojstvena je solistička postava. Princip sviranja nije stvaranje homogenog zvuka, već naprotiv isticanje razlika u instrumentalnim bojama. Svaki veliki solist ima svoj individualni nezamjenjivi ton. Limeni puhači mogu stvarati zanimljive boje uporabom različitih prigušivača – sordina . To su: obični sordino, torpedo sordino i lončasti sordino. Bogatstvo zvukovnih boja postiže se i spajanjem različitih instrumenata, bilo solističkih ili u skupinama. Ansambli pojedinih stilova razlikovali su se po broju i vrsti instrumenata, kao i po pripadnosti pojedinog instrumenta ritamskoj ili melodijskoj sekciji. Važniji instrumenti starijeg stila bili su trublja (kornet) i klarinet, koji je kasnije izgubio na važnosti. Bubnjevi se u doba be-bopa obogaćuju serijom afro-kubanskih instrumenata. Gudači, osim violine i kontrabasa, nisu imali važnije uloge. Gitara, nekad u ritamskoj grupi, danas pripada pretežno melodijskoj grupi. U be-bopu se melodijski instrumenti, truba i saksofon, ponekad pridružuju ritamskoj skupini. Ponekad u jazz-band ulaze i oboa i flauta. Klasična postava instrumenata se u novije vrijeme obogaćuje nizom novih rijetkih instrumenata, posebno iz folklora raznih zemalja. Tako se u free jazu koriste alpski rog, sitar, frule i različite udaraljke. Uz njih se susreću i instrumenti s električnim pojačalima, kao što su gitara, kontrabas, klavir i vibrafon, pa trublje i saksofoni.

Glazbala[uredi VE | uredi]

Centralni instrument jazz ansambla je bubanj s pomoćnim udaraljkama.

S:

on čini ritam sekciju.

Osobito se koriste puhački instrumenti:

te udaraljke:

Formacije[uredi VE | uredi]

Veličina sastava varira od trija do punog simfonijskog orkestra koji onda dobije pridjev "Jazz". U Jazz orkestru svaki instrument može imati ulogu solista, služi se pisanim aranžmanima,a improviziraju samo pojedini solisti.

U malim sastavima improviziraju svi instrumenti na zadanu temu.

Veliki izvođači[uredi VE | uredi]

Velikoj popularnosti i univerzalnosti jazz glazbe doprinijeli su ne samo heterogeni elementi njenog umjetničkog izraza, nego i sami njeni propagatori, izvođači koji su po nomenklaturi veliki virtuozi na svojim instrumentima.

Podvrste (struje) jazza[uredi VE | uredi]

Jazz festivali[uredi VE | uredi]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Jazz: its evolution and essence (1956)

Shining Trumpets A History Of Jazz (1946)

The Autobiography of Pops Foster, New Orleans Jazzman, as told to Tom Stoddard

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Hrvatski Jazz Portal
Jazzstubartwork.png Nedovršeni članak Jazz koji govori o glazbenom žanru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jazz&oldid=4860421"