Šećerna bolest

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10	E08-E13, E11
NSK	000226166
MeSH	D003920 (engl.)
Medscape	117739, 117853 (engl.)

Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu.U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i injekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.

Znaci šećerne bolesti su:

• često i obilno mokrenje (poliurija)
• umor/slabost
• zamagljen vid
• žeđ
• naglo mršavljenje

Tipovi šećerne bolesti

Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

Tip 1 šećerne bolesti

• Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin.
• Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
• Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.
• Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.

Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan, i može uključivati sljedeće simptome i znakove:

• učestalo mokrenje (polakisurija)
• prekomjernu žeđ (polidipsija) i suhoću usta
• izraziti umor/nedostatak energije
• stalnu glad
• nagli gubitak težine
• smetnje vida
• ponavljane infekcije

Tip 2 šećerne bolesti

Podrobniji članak o temi: Šećerna bolest tip 2

• Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.
• Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom.
• Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.
• Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

Komplikacije šećerne bolesti

Komplikacije šećerne bolesti dijele se u akutne i kronične komplikacije.

Akutne komplikacije

Akutne komplikacije šećerne bolesti su:

• Dijabetička ketoacidoza
• Hipoglikemija
• Hiperglikemija
• Hiperosmolarno neketotičko stanje
• Dijabetička koma
• Acidoza mliječnom kiselinom

Kronične komplikacije

Kronične komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na vaskularne komplikacije i nevaskularne komplikacije:

• Vaskularne komplikacije:
  • mikroangiopatije:
    • dijebetička retinopatija
    • dijebetička nefropatija
  • makroangiopatije:
    • koronarna bolest
    • periferna vaskularna bolest
    • cerebrovaskularna bolest
• Nevaskularne komplikacije:
  • neuropatije:
    • mononeuropatija
    • polineuropatija
• Dijabetičko stopalo - najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana međusobnim djelovanjem vaskularnih (mikorangiopatija i makroangiopatija) i nevaskularnih komplikacija (neuropatija).

Dijagnosticiranje

Dijabetes mellitus karakteriziran je rekurentnom ili perzistentnom hiperglikemijom, te se dijagnosticira demonstriranjem jednog od sljedećeg:

• razina glukoze u krvi (GUK) veća je od 7,0 mmol/L (126 mg/dL) pri posti;
• GUK (glukoza u krvi) je veći od 11,1 mmol/L (200 mg/dL) dva sata nakon uzimanja 75 g glukoze oralno kao pri testu tolerancije glukoze,
• simptomi hiperglikemije i GUK viši od 11.1 mmol/L,
• glikozilirani hemoglobin veći od 6,5%.

Liječenje

U liječenju šečerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samopraćenje i samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i tjelovježbom, nakon čega nastupa liječenje lijekovima (antidijabeticima).

Od oralnih hipoglikemika se koriste derivati sulfonilureje (npr. klorpropamid, glibenklamid, glikvidon), meglitinidi, bigvanidi (metformin), tiazolidinedioni, inhibitori alfa-glukozidaze (akarboza). Različite vrste inzulina također se koriste u terapije. Od novijih lijekova spominju se peptidni analozi (stimulatori inkretina, inhibitori dipeptidil peptidaze 4, analozi amilina).