Zekat ili zakat (arap. زكاة) je islamski termin kojim se označava čišćenje, rast, napredovanje. Zekat je jedan od pet stupova islama,[1] odnosno četvrti islamski šart. Zekat su dužni dati oni muslimani i muslimanke, jedanput godišnje određeni dio od svog imetka, čija imovina iznosi kolik jedan nisab u zlatu ili sregram srebra. Ova vrijednost treba da bude u posjedu obveznika cijelu godinu, ili bar da se nađe u njegovu posjedu na početku i na kraju godine.
U nisab se ubrajaju zlato, srebro, novac, trgovačka roba, razni nakiti (osim bisera) i stoka, koja se ne hrani na paši više od šest mjeseci. Međutim, u nisab se ne ubraja imovina koja služi za osnovne potrebe obvezniku, kao na primjer kuća za stanovanje sa potrebnim namještajem, tegleća stoka, ziratna zemlja, razne alatke za obradu zemlje, zatim alat za obavljane zanatskih usluga, stručne knjige i slično.
Međutim, zekat se ne može davati bračnom drugu, nemuslimanu niti rodbini u uzlaznoj i silaznoj liniji, jer su jedni druge dužni uzdržavati. Muhamed je rekao:
„Ko klanja namaz, a ne dijeli zekat, on nema ni namaza.“
(―)
Zekat pripada samo siromašnima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva i putniku. Onima koji daju zekat Alah je obećao nagradu.
Zekat se obično daje uz Ramazan, u vrijeme darivanja. Daje se četrdeseti dio, tj. 2,5% u novcu ili robi muslimanskoj sirotinji. Zekat je najpreče davati za potrebe islamske zajednice, jer se u te svrhe davao za vrijeme Muhameda. Islamska zajednica u BiH svake godine pred Ramazan određuje visinu nisaba u novcu. Visina nisaba za 2012. je određena u iznosu od 7.371,00 KM ili 3.769,00 €.[2]
Davanjem zekata postiže se pomaganje sirotinji, stječe se zadovoljstvo i milost Alaha, čisti se srce od škrtosti, privika se na darežljivost, čisti se imovina od tuđeg haka, pomaže se islamsku zajednicu, i dijelom se dokazuje da se vodi računa o njenim potrebama. Za ovo se referira na Muhamedove riječi:
„Nema mjesta među nama onaj ko se ne brine o potrebama svoje zajednice!“