Vergilije

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bista Vergilija (Bust of Vergil) u grobu Vergilija u Napulju, Italija

Publije Vergilije Maron (Publius Vergilius Maro, 15. oktobar 70. p. n. e.21. septembar 19. p. n. e. Kalabrija) prvosvećenik je rimske poezije i Augustove restauracije. Pripada vremenu prvog rimskog imperatora i Cezarovog nasljednika Oktavijana Augusta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vergilije je rođen 15. oktobra 70. p. n. e. u selu Andes blizu Mantove (Mantua), u sjevernoj Italiji. U ovome kraju ima keltskih i ilirskih naselja, pa latinitet Vergilijevog imena nije sasvim pouzdan. Nije bio iz imućne porodice, ali je od mladosti veoma pažljivo obrazovan. Za to se pobrinuo njegov otac. Mladost je Vergilije proveo djelomično u školama Kremone i Milana. Potom je prešao u Rim gde je studirao retoriku, medicinu i filozofiju, prvenstveno Epikurovu kod epikurovca Sirona. Zbunjivi i stidljivi Vergilije nije imao uspjeha kao javni govornik. U Rimu je Vergilije drugovao sa elegičarem Kornelijem Galom, sa historičarem Asinijem Polionom i sa Alfenom Varom, koji je po svoj prilici pisao pjesme. Ovim prijateljima posvetio je neke od svojih Pastirskih pjesama, i to Galu desetu, Polionu četvrtu i osmu, Varu devetu. Uskoro postaje prijatelj uglednog i bogatog Mecene, zapravo Maecenasa, potomka kraljevske etrurske loze. Postaje i intiman prijatelj pjesnika Horacija.

Posljednjih deset godina života proveo je Vergilije većinom blizu Napulja, a ponekad i na Siciliji. Godine 19. p. n. e. polazi na put u Grčku i Anadol s namjerom da upozna te krajeve prije nego dovrši spjev Eneidu i posveti se potom sasvim filozofiji, jer ga ova želja iz mladosti nije napustila. U Ateni se nađe sa Augustom koji ga nagovori da se vrati. Krhka zdravlja, Vergilije se već u Grčkoj razboli, stigne lađom do Brundisija u Kalabriji gdje umre 20. septembra 19. p. n. e. Njegovo tijelo prenesu do Napulja i tu sahrane. Bio je, kažu, seljačkog lika, omanji i punačak, ali krhkog zdravlja. Tih, skroman i jako stidljiv izbegavao je javnost, pa su ga stoga zvali Parthenias.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Popis radova[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]