Politička prevara Siricinog referenduma o EU mjerama štednje u Grčkoj

5 July yyyy

Nakon što je grčki premijer Alexis Tsipras pozvao na referendum o mjerama štednje Evropske unije (EU) prošle subote, cijela rabota se pokazala političkom prevarom. Smišljen je da omogući dalju kapitulaciju zahtjevima EU, bez obzira na ishod glasanja.

Siricina vlada je u punom povlačenju uoči referenduma. Ako glasovi „za# nadjačaju, Tsiprasova vlada se sprema da podnese ostavku i poploča put otvorenijem desničarskom režimu posvećenom sprovođenju što god bi EU zahtjevala. U govoru u kom je u ponedeljak pozvao da se glasa „protiv,“ Tsipras je signalizirao da bi vlada dala ostavku nakon pobjede glasova „za,“ objavljujući da „ćemo poštovati to (rezultat glasanja), ali ne možemo da obavljamo takav mandat.“

Ako pobjedi opcija protiv, Tsipras je objavio u obraćanju koje je prenijela nacionalna televizija u srijedu da će to iskoristiti samo da poboljša svoju pregovaračku poziciju oko mjera štednje sa EU. Međutim, u zamjenu za kredit od €30 milijardi Tsipras je već jasno stavio do znanja da je voljan da nametne skoro sve zahtjeve EU. On traži samo sporije uvođenje dubokih rezova penzija i djelimično izuzeće od regresivnog povećanja poreza na promet za grčka ostrva.

Kad bi Tsipras sažeto objasnio radnim ljudima sadržaj svog referenduma, mogao bi im reći: glava, EU pobjeđuje; pismo, vi gubite. Svega nekoliko mjeseci nakon što je Sirica dobila na izborima obećavajući okončavanje pet godina štednje, referendum je sazvan da bi pružio političko pokriće za predaju EU. Da je Sirica htjela da se bori nije ni bilo potrebe da saziva referendum oko mjera štednje EU koje je grčki narod već odbacio.

Referendum je zakazan da bi se stvorili uslovi za glasanje za štednju, dajući tako pseudo demokratski veo rastućem nasrtaju na grčku radničku klasu. Iako je mržnja prema godinama štednje opšteprisutna, i Sirica i EU su učinili sve što su mogli da zbune i demobilišu protivljenje stanovništva.

Kao što bi se i moglo očekivati, EU forsira drastičnu štednju i smjenu režima u Grčkoj. Visoko rankirani anonimni njemački konzervativac je u srijedu rekao londonskom Times-u da će Berlin blokirati svaki EU dogovor sa Grčkom i izbaciti je iz evra, osim ako ne pobjedi opcija „za“ i Tsipras i grčki ministar finansija Yanis Varoufakis ne daju ostavku.

Varoufakis je juče odgovorio obećavajući da će i on takođe podnijeti ostavku ako „za“ pobijedi. Dodao je da bi pomogao svom nasljedniku u sprovođenju bilo kakvog paketa rezova koje bi EU zahtjevala. Iako je Varoufakis i dalje tvrdio da poziva da se glasa protiv, javno se odrekao tog stava prethodnog dana kada je naredio čuvarima da uklone natpis obješen preko zgrade ministarstva finansija na kome je pisalo „ne štednji i ucjenama.“

Varoufakisova najava, tik uoči referenduma, da maltene već posprema svoj sto je ništa drugo do javno emitovanje Siricinog pesimizma i demoralizacije. Slušajući zvaničnike Sirice čovjek zaključuje da oni ne samo što očekuju gubitke, već manje ili više priželjkuju poraz, znajući kao što dobro znaju da se na njemu može dobro zaraditi. To je čist primjer političke dvoličnosti i trulosti ove vrste pro kapitalističkih pseudo lijevih partija.

Konfliktni signali koje Sirica odašilje izražavaju klasne interese koje ona predstavlja. To je buržoaska grupacija koja koristi demokratski žargon da bi pozirala kao ljevičarska partija koja daje izražaja širokom narodnom protivljenju EU mjerama štednje. Međutim, ona je duboko privržena strukturama evropskog kapitalizma, uključujući evro kao valutu i EU. Što se EU tiče, ona neće tolerisati nikakvu opoziciju svojoj politici štednje, i Sicirino poziranje protiv štednje je svaki put raskrinkano kao isprazni politički teatar.

Nakon što je Sirica došla na vlast učinila je sve što je mogla da uguši protivljenje mjerama štednje unutar grčke i evropske radničke klase. Tsipras i Varoufakis su letjeli avionima po evropskim glavnim gradovima par nedelja, bezuspješno tražeći dil sa EU, a zatim u februaru potpisali dogovor koji je produžio memorandum o štednji protiv kojeg je Sirica bila u toku izborne kampanje. Pošto je EU i dalje odbijala da otvori kredit Grčkoj, Sirica je poharala milijarde evra iz javnih kofera ovog proljeća da bi isplatila svoje dužnike.

Kako su i ovi izvori konačno presušili prošlog vikenda i grčke banke se zatvorile a država se suočila sa neminovnim kolapsom, Sirica je pozvala na referendum o štednji – upravo kad uslovi ekonomskog meteža imaju naviše šanse da osiguraju paničnu kapitulaciju pred EU. Određeni grčki zvaničnici su čak mišljenja da im je to i bio cilj. Nakon što su evropski zvaničnici odgovorili okončanjem kreditnog programa i prijetnjama da će izbaciti Grčku iz evra, šokirani Varoufakis je odgovorio da je Sirica planirala da osigura dogovor sa EU prije referenduma i povede kampanju da se glasa „za.“

Siricin kukavičluk i dvoličnost su politički izraz perspektive djelova bogatije srednje klase i grčke buržoazije koje ona predstavlja. Ovi slojevi sa entuzijazmom brane EU i evro, bojeći se da bi izbacivanje iz evra i povratak na slabiju grčku nacionalnu valutu skresao njihove bankovne račune i portfelje akcija. Ovakvo raspoloženje dijele i privilegovani parlamentarci, akademici i sindikalni funkcioneri unutar same Sirice.

Siricina vladavina i poziv na referendum su ogromno iskustvo Grčke i međunarodne radničke klase. Milioni radnika u Evropi i širom svijeta svjedoče političkom bankrotstvu partija poput Sirice i njenih međunarodnih saveznika – Podemos u Španiji, Internacionalna Socijalistička organizacija u Sjedinjenim Državama, Nova Anti kapitalistička partija u Francuskoj, Lijeva partija u Njemačkoj – koje se brinu o dobrostojećoj srednjoj klasi.

Dok im EU drži pištolj uperen u glavu, široki slojevi radnika u Grčkoj planiraju da glasaju „protiv.“ Međutim, takav glas može imati smisla i zadati stvaran udarac mjerama štednje EU jedino u borbi protiv i Sirice takođe. Očigledno je da će vladajuće elite u Grčkoj i širom Evrope iskoristiti referendum kao izgovor da pojačaju napade na radničku klasu, bez obzira na ishod samog referenduma.

Radnička klasa se suočava sa borbom protiv evropskog kapitalizma i njegovih pseudo lijevih branioca poput Sirice. Središnji preduslov za vođenje takve borbe je građenje novog revolucionarnog političkog vođstva unutar radničke klase. Reakcionarni instrumenti dobrostojeće srednje klase poput Sirice ne mogu radničkoj klasi donijeti ništa osim katastrofe.

3. jul 2015.

Alex Lantier