Mauritanija
Islamska Republika Mauritanija
الجمهورية الإسلامية الموريتانية (Al-Džumhūrīyâ l-Islāmīyâ l-Mūrītānīyâ) |
||||||
---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
Geslo: شرف إخاء عدل; Honneur, Fraternité, Justice (arapski i francuski: Čast, bratstvo, pravda) | ||||||
Državna himna: "Himna Mauritanije" | ||||||
Glavni grad | Nouakchott | |||||
Službeni jezici | arapski | |||||
Vođe | ||||||
- | Predsjednik Vojnog vijeća | Ely Ould Mohamed Vall | ||||
Uspostava | Od Francuske 28. studenog 1960. | |||||
Površina | ||||||
- | Ukupno | 1.030.700 km2 (28.) | ||||
- | Voda (%) | ~0 | ||||
Stanovništvo | ||||||
- | Popis iz 2005 | 3.086.859 (129.) | ||||
- | Gustoća | 2,6/km2 | ||||
Valuta | ouguiya | |||||
Pozivni broj | 222 | |||||
Web domena | .mr | |||||
1 izvan upotrebe |
Mauritanija je država u zapadnoj Africi na obali Atlantskog oceana. Graniči na sjeveru s teritorijem Zapadna Sahara, na sjeveroistoku s Alžirom, na istoku i jugu s Malijem te na jugozapadu sa Senegalom.
Sadržaj/Садржај
Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]
Sjeverni i većinu središnjeg dijela zemlje zauzima pustinja Sahara u kojoj je život ograničen na oaze. Na jugu zemlje prostire se stepski Sahel gdje nešto veća količina oborina omogućuje razvoj nomadskog stočarstva i ograničenog ratarstva. Sjedilačka poljoprivreda moguća je samo na krajnjem jugozapadu uz obale granične rijeke Senegal. Reljef Mauritanije sastoji se od nizina i niskih uzvisina, a najviši vrh je Kediet Ijill (915 m) na sjeveru uz zapadnosaharsku granicu.
Historija[uredi - уреди | uredi izvor]
Od 3. do 7. stoljeća na područje Mauritanije sa sjevera su se doselili Berberi zauzevši prostore koje je napustio ratarski narod Bafura nakon što su zbog sve sušnije klime postali nepogodni za sjedilačku poljoprivredu. U ovoj se regiji u 11. stoljeću rodio islamski vjersko-politički pokret Almoravida koji je u sljedećih stotinu godina uspostavio državu u zapadnom Magrebu i većem dijelu Iberskog poluotoka. Tijekom prve polovice drugog tisućljeća područje Mauritanije uglavnom je islamizirano, a arapsko-berberska kultura postala je dominantna.
Europska kolonizacija regije, isprva u priobalju, započela je u 15. stoljeću. Uskoro su se Francuzi izborili za poziciju glavne kolonijalne sile u cijeloj zapadnoj Africi, ali njihov prodor u unutrašnjost zemlje i pokoravanje arapskih plemena završeni su tek na prijelazu 19. u 20. stoljeće, kada je Mauritanija je uključena u sastav Francuske Zapadne Afrike.
Poslije Drugog svjetskog rata u Mauritaniji jača političko organiziranje domaćeg stanovništva, osnivaju se prve stranke, godine 1958. zemlja dobiva široku autonomiju u okviru Francuske zajednice, a 1960. potpunu neovisnost. Vladavina prvog predsjednika Moktara Ould Daddaha okončana je vojnim udarom 1979. nakon neuspješnog pokušaja Mauritanije da zauzme južnu trećinu bivše španjolske kolonije Zapadne Sahare. U razdoblju od 1979. do 1984. na vlasti su se smjenila trojica predsjednika, a od 1984. do 2005. zemljom je vladao pukovnik Maaouya Ould Sid'Ahmed Taya. Dana 3. kolovoza 2005. dok je Ould Taya prisustvovao pogrebu saudijskog kralja Fahda skupina časnika na čelu s šefom policije, pukovnikom Elyem Ould Mohamedom Vallijem izvršila je državni udar i preuzela vlast. Krajem 2006. su održani višestranački demokratski izbori za parlament, a u martu 2007. i za predsjednika na kojima je izabran bivši ministar Sidi Ould Cheikh Abdallahi.
Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Oko dvije trećine stanovništva su Mauri, podijeljeni prema rasnom kriteriju na dominantne bijele (potomke Arapa i Berbera) i crne (koji su povijesno bili robovi i slobodnjaci, a u kolonijalnom su razdoblju zbog bolje obrazovanosti sačinjavali većinu birokratske klase). Mauri govore hasanijom, dijalektom arapskog s velikim brojem berberskih riječi.
Ostatak stanovništva čine pripadnici naroda koji žive i u ostalim državama zapadne Afrike, a u Mauritaniji su koncentrirani na jugu zemlje: Tukulor, Fulani, Soninke i Wolof, koji svi govore vlastitim jezicima.
Religija velike većine stanovništva je Islam.
Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Oko polovice stanovništva još je uvijek zaposleno u poljoprivredi koja je u padu zbog čestih suša 70-ih i 80-ih godina dvadesetog stoljeća. Mauritanijske vode su među najbogatijim ribolovnim područjima svijeta, ali ugrožava ih preveliko izlovljavanje. Zemlja posjeduje velike zalihe željezne rude koja čini oko 40% izvoza. U posljednje vrijeme istražuju se i podmorska nalazišta nafte. BDP je za 2004. procijenjen na 1800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]
|
|