Grupe koje kombiniraju antiautoritarne i nacionalističke ideje nisu ništa novo. No, ipak su nešto novo za Bjelorusiju, gdje su anarhisti oduvijek bili antinacionalisti i vidjeli se kao dio globalnog pokreta za slobodu. Navedene grupe ne bi bile vrijedne vaše pažnje da se nisu pokušale predstaviti kao anarhističke i uspostaviti vezu s ljevičarskim i anarhističkim pokretom na Zapadu, kako bi dobili pristup različitim sredstvima: financijskim, informacijskim itd.
Ono što slijedi je popis činjenica koje dokazuju da onaj tko vjeruje u patriotizam kao vitalni čimbenik anti-državne borbe ne može biti anarhist. Ovaj je tekst pokušaj upozorenja naših drugova od mogućih kontakata s navedenim grupama i pružanja informacija o njihovom pravom licu.
Za sada postoje dvije grupe u Bjelorusiji koje se nazivaju etničkim anarhistima: Poshug i Khaurus (http://vk.com/union8x9). Sudeći po njihovim stranicama na društvenim mrežama obije su se grupe pojavile 2013.
Izgleda da pripadnicima Poshuga korijeni sežu u patriotsko (sic!) krilo antifašističkih nogometnih holigana “Partizana”, bivši MTZ-RIPO (http://vk.com/nasasprava). Njihov podloga je bio odlučujući faktor za odabir polja njihove borbe: veganizam, straight-edge, oslobođenje životinja, ekologija, anti-imperijalizam.
Khaurus je navodno plod drugih ljudi – barem jednog od njih, takozvani vođa je bivši član desničarske konzervativne organizacije “Mladi front” (https://en.wikipedia.org/wiki/Young_Front). Ova se grupa bavi nadasve prevođenjem različitih autora (uključujući anarhističke) na bjeloruski, osvrčući se na posebne datume bjeloruske povijesti, koji su po njima oslobodili bjeloruski narod od carizma ili boljševičke vlasti.
Na svojoj web-stranici (koja za sada nije aktivna) potonja grupa izjavljuje da su njeni ciljevi:
– radikalna organizacija društva na slobodarskim temeljima – jednakost, bratstvo, sloboda
– kulturno oslobođenje i preporod bjeloruskog i drugih ugnjetavanih naroda, od izrabljivanja koje vrše autoritarne formacija i od reakcionarskih utjecaja
– prijenos slobodarskih principa na međunarodnu razinu – jačanje svjetske zajednice slobodnih ljudi i naroda.
Njihova strategija je:
– osvješćivanje-građenje i informativno-analitička aktivnost u slobodarskim i kulturnim smjerovima preporoda
– građenje temelja društveno-revolucionarnog pokreta u zemlji
– pretvaranje procesa kulturnog preporoda i nacionalnog oslobođenja u slobodarski smjer progresivnog, antiautoritarnog i anti-šovinističkog oblika i sadržaja
– sažimanje gore navedenih aktivnosti u jednu odvojenu ideologiju i front borbe za društveno i nacionalno oslobođenje.
Lepeza aktivnosti obiju grupa pokriva ljepljenje naljepnica, ispisivanje parola, vješanje transparenata, dijeljenje letaka i – od početka liberalizacije – prosvjedi i sudjelovanje u nekim prosvjedima. Obije grupe su prilično aktivne na mreži, nadasve citirajući jedna drugu, i imaju nekoliko zajedničkih projekata.
Nitko u anarhističkom pokretu ne bi nikada kritizirao osobe koje dijele letke ili prevode Kropotkina na bjeloruski (jer neki su to i učinili), ali “etnički anarhisti” idu mnogo dalje od anarhizma nego što može izgledati.
U augustu 2015. osobe iz Poshuga su optužene za vandalizam i uništenje imovine zbog nekoliko grafita i boje bačene na plakat s policijskom reklamom. Jedan od grafita bio je “Bjelorusija Mora Biti Bjeloruska”.
Takva parola predstavlja klasično nametanje identiteta. Navedena izjava govori tko i što netko “mora biti” u obliku verbalne prisile. Kratko rečeno, ne odgovara nijednom cilju niti duhu anarhizma. Smatramo da svaka osoba ima pravo odabrati kojem etničkom ili nacionalnom identitetu pripadati, ili uopće ne pripadati ikojoj nacionalnosti, bez obzir na nastanjeno područje. Poshug kaže da ta parola znači samo “pravo Bjelorusa na samo-opredjeljenje” i da ta parola ne može biti šovinistička kada se koristi uz prekriženu svastiku te srp i čekić. Ta izlika baš ne i ne drži vodu jer možeš bilo što prekrižiti, a i dalje će ta parola sadržavati poziv na nacionalni identitet, čak kao alternativa totalitarnim ideologijama. Nacionalna država, kao i nacionalna izolacija, nije ni anarhistička ni čak antifašistička alternativa.
Etno-“anarhisti” smatraju da njihov nacionalizam pripada ljevici i da je zato temeljno različiti od buržoazijskog nacionalizma, protiv kojeg se oni navodno bore. U biti, kada pogledaš stvarnost ta se izjava raspadne u komadiće ako uzmemo u obzir da je ljevičarski nacionalizma porodio brojne nacionalne države u svijetu.
Grafiter Vyacheslav Kosinerov je javno izjavio (http://www.svaboda.org/content/article/27511340.html) da je primarni cilj njihove grupe borba za nacionalne vrijednosti, a ne za nešto drugo. Taj je stav 100% identičan buržoazijskim i nacionalističkim stavovima, od kojih se oni tako marljivo pokušavaju udaljiti. Stranica “Poshuga” u društvenim medijima objavljuje članke koji veličaju vođe bjeloruskog anti-boljševičkog otpora, koji su, između ostalog, bili klasični buržujski nacionalisti, borili se za bjelorusku vladu i nisu imali apsolutno ništa zajedničko s anarhistima.
Prije nekog vremena glavni simbol Poshuga bio je grb “Pahonia” i bijelo-crveno-bijela zastava. Kada se ta zastava koristila svugdje u Bjelorusiji Pošugisti su se pokušali distancirati koristeći “Pahoniju”. Što je laž:
https://cloud.tem.li/index.php/s/83nJ14dks8i68AE
https://cloud.tem.li/index.php/s/g0FuOCqwcEEEXnw
https://cloud.tem.li/index.php/s/bjUuT5sPir9mfQP
https://cloud.tem.li/index.php/s/LrcJIgTCKzGfBHe
Oba simbola – “Pahonia”* i zastava** – bili su državni simboli Republike Bjelorusije prije nekoliko godina. Nije nam baš jasno kako možeš reći da promičeš anarhističke, anti-državne ideje dok stojiš ispod državne zastave?
Kratko putovanje u prošlost je dovoljno da bi doznali kako je “Pahonia” bila simbol velikog vojvode Vytnisa i grb Velikog Vojvodstva Litve.
Slična priča pripada i grbu “Kalyumny” kojeg etno-“anarhisti” tako jako vole:
https://cloud.tem.li/index.php/s/8w3TunfDjVuQBXn
https://cloud.tem.li/index.php/s/SdbgnCu3OjPIGJw
https://cloud.tem.li/index.php/s/c7MOVsKRDyFefTa
https://cloud.tem.li/index.php/s/CuHxwk89ynZDrzn
https://cloud.tem.li/index.php/s/VeJBLxd35HUSi36
“Kalyumny”, ili Stupovi Gediminiasa, bio je osobni grb obitelji Gediminias i jedan od državnih simbola Velikog Vojvodstva Litve***. Možete li zamisliti jednog francuskog anarhista s grbom Burbonaca ili jednog anarhista iz Velike Britanije koji maše simbolom Saxe-Coburg-Gotha?! Izgleda da je totalno izvan uma “Poshuga” da su plemićke dinastije bile, i jesu, najgori neprijatelji naroda, i da su njihove kraljevske naredbe ubile na stotine revolucionara u različitim periodima. Te osobe kojima se toliko sviđa parola “ni robovi ni gospodari”, istovremeno ne mare za činjenicu da su tokom ustanaka protiv feudalizma, plemići pobili na desetine tisuća seljaka. A danas “Pošugisti” jednostavno zanemaruju prošlost i sjećanje tih seljaka koristeći “nacionalne” – i u biti feudalne – simbole.
U posljednju godinu i po koriste novu zastavu – crno-crveno-crnu, koja je kombinacija bijelo-crveno-bijele nacionalne zastave i crne zastave narodnika. Misle da su je oni izmislili, dok je u stvari istu zastavu koristila ultra-desničarska grupa Pravi Revanš u devedesetima.
https://cloud.tem.li/index.php/s/nDsLoTgEyNVM9F6
http://aljans.by/2011/09/pravy-revansh/
Tokom posljednjeg skupa opozicije nazvanog “Černobilski put”, “etnički anarhisti” iz Poshuga pojavili su se sa gore navedenom zastavom i transparentom “Poštuj prirodu, poštuj Bjelorusiju”, istovremeno izjavljujući novinarima da je njihova zastava anarhistička.
https://cloud.tem.li/index.php/s/41r74k0NOiNLG8d
Nacionalistički “anarhisti” iz “Poshuga” u dobrim su odnosima s ukrajinskom nacionalističkom grupom zvanom “Autonomniy Opir” [Automni Otpor, nap.prev.] (možete naći poveznicu na njihovu javnu stranicu i postove na stranici “Poshuga” na društvenim mrežama). Navedena ukrajinska grupa smatra se “ljevičarskim nacionalistima”, čak i “antifašistima”. Razina antifašizma vidljiva je iz izjave u kojoj njihov promišljeni vođa opravdava antižidovske pogrome kao da su.. napredni!
https://cloud.tem.li/index.php/s/v2oA2Eo4kCWHZYP
“Pogrom sam po sebi je neutralan, niti napredan niti konzervativan. Sve ovisi o njegovim razlozima i pozadini… [U] ukrajinsko-židovskoj povijesti bilo je različitih perioda. U jednom periodu pogromi su bili napredni i opravdani, u drugom pak negativni i bezrazložni, a u trećem – 50/50.”
Gotovo svi anarhisti iz Rusije i Ukrajine, čak i oni koji su se u početku složili s “Autonomnim Opirom”, napravili su zajedničku izjavu u kojoj ih kritiziraju i pozivaju svih da ne surađuju s njima.
https://vk.com/wall-30806546_18337
No, “Pošugiste” ne zanimaju takve tričarije. Jedan od njih, Maksim Piekarski, pozira u majici s nacionalističkim sportskim natjecanjem “Neskoreni”. Na javnoj stranici tog natjecanja možemo pronaći poziv na “Marš za UIA” (Ukrajinska Ustanička Armija), koji ne okuplja samo nacionaliste, nego i naciste iz čitave Ukrajine. Na istoj majici nalazi se i slika UIA borca koji reže vrat jednom njemačkom vojniku. Premda se UIA u jednom periodu svojih operacija borila protiv Wehrmachta, kratko rečeno, ona nema nikakve veze ni s antifašizmom ni, pogotovo, s anarhizmom.
U početku anarhisti u Bjelorusiji nisu obraćali previše pozornosti na te grupe, pošto se putovi tih pokreta nisu nikada susreli. Istovremeno su se “etnički anarhisti” smatrali dijelom anarhističkog pokreta te čak izrazili solidarnost sa zatvorenim anarhistima. Unatoč tome, već je 2014. Anarhistički Crni Križ Bjelorusije objavio izjavu u kojoj kaže da ne podržava grupe koje kombiniraju antiautoritarne i nacionalističke ideje (http://abc-belarus.org/?p=4901&lang=en). Došlo je i do nekih rasprava unutar pokreta o smislu suradnje s istima: neki su mislili da bi anarhisti trebali stupiti u kontakt s njima i pokušati ih preusmjeriti na pokret iskorjenivši nacionalizam; k tome, nekima se čak činila zgodna ideja obratiti se desnici i širiti među njima ljevičarske ideje, čak i nacionalističke. Drugi su pak tvrdili da te grupe nisu drugovi nego neprijatelji, zato što zamagljuju političke horizonte i zbunjuju ljude o anarhizmu; te da pokušavaju dospjeti do ciljane publike prije nego do nje stignu anarhisti. Slične grupe u Ukrajini, u Rusiji i na Balkanu su također dovele razdvajanja u pokretu zbog pitanja moguće suradnje s istima [Anarho-nacionalizam istočne Europe, nap.prev.]
S vremenom se saznalo da su neki članovi Poshuga nasilnički prijetili anarhisticama ako ih budu i dalje kritizirale. Seksistički komentari su također uobičajeni među njima.
https://cloud.tem.li/index.php/s/8kjhvA8uBZ5KOiZ
https://cloud.tem.li/index.php/s/s6bkWaTGpNBPbQN
https://cloud.tem.li/index.php/s/J0QSMrh7ke5l1H4
https://cloud.tem.li/index.php/s/wmmOlExEByhCV2I
https://cloud.tem.li/index.php/s/wnR4z7rGPhVxWLW
Zatim, tokom javnih prijetnji aktivistima koji su ih kritizirali i sporili se s njima, “Poshugisti” su iznijeli neke privatne stvari o anarhistički inicijativama i grupama na internet (u komentarima na društvenim mrežama), kao tko od aktivista sudjeluje u inicijativama (uključujući prezimena), koliko će ljudi sudjelovati u njima i tako dalje, prijeteći da će objaviti još više informacija ako ih ljudi ne prestanu “blatiti”. Uzimajući u obzir politički režim i razinu represije u Bjelorusiji, to je predstavljalo pravu opasnost za naše aktiviste. Kasnije su neke od tih komentara izbrisali moderatori, neke nisu, zato pretpostavljamo da je brdo povjerljivih informacija stiglo do pandura i obavještajne agencije (KGB), koji kontroliraju društvene mreže na vrlo brižljiv i marljiv način.
No, do prave šizme je došlo kada je član Volny Khaurusa odlučio organizirati turneju solidarnosti s uhapšenim “grafiterima” po Baltičkim zemljama, pri čemu su se naravno odabrali poslužiti anarhističkom strukturom, pišući anarhističkim grupama i društvenim centrima. Pokušali smo spriječiti turneju, informirali naše kontakte u tim grupama o tim ljudima koji traže podršku. Na kraju je turneja propala i samo su anarhisti iz Talina odlučili ih ugostiti, te čak organizirati solidarno djelo s “grafiterima”. http://vk.com/ylase12?w=wall-36593181_395
Tokom suđenja za slučaj “grafita” “Poshugisti”, točnije Zheromsky i Kosinerov, surađivali su u istrazi. Pogotovo je Zheromsky pružio sve informacije pandurima o njihovim aktivnostima: tko je učinio i što je učinio, što je ispisano, tko je bacio boju itd. (http://belsat.eu/ru/news/avtory-graffiti-belarus-dolzhna-byt-belorusskoj-nakazany-shtrafami/) Smatramo da osobe koje okrivljuju jedna drugu na suđenju pokušavajući time izbjeći zatvor i koje surađuju s pandurima tokom istrage definitivno ne mogu biti naši drugovi.
Jedan od bjeloruskih anarhista, Mikalai Dziadok, javno ih je kritizirao na Facebooku, pokušavajući objasniti zašto anarhisti imaju jako malo zajedničkog s tim grupama. Nakon toga uslijedile su privatne i javne prijetnje grafitera “za huljenje”.
Sve to zajedno izazvalo je sveopći bojkot etničko-anarhističkih grupa od strane većine anarhista, uključujući i udaljavanje s anarhističkih inicijativa na kojima je dozvoljen pristup svima, kao Food Not Bombs, FreeMarkets i koncerti. Smatramo ih ozbiljnim problemom, dok ih štampa (i policija) još i dalje smatra dijelom anarhističkog pokreta, stvarajući još veću konfuziju kod mogućih pridošlica.
Zato, smatramo našom dužnošću objaviti ove činjenice drugovima koji nisu iz Bjelorusije, a ovisi o vama što učiniti ako te grupe budu kontaktirale vašu lokalnu anarhističku zajednicu.
*https://en.wikipedia.org/wiki/Pahonia
**https://en.wikipedia.org/wiki/Belarusian_Democratic_Republic#Symbols
***https://en.wikipedia.org/wiki/Columns_of_Gediminas
Anarhistički Crni Križ – Bjelorusija http://abc-belarus.org/
Really Free Market – Minsk http://vk.com/minskfreemarket
Anarhistički kolektiv “Volnaya Dumka” (The Free Thought) http://dumka.be
Food Not Bombs – Minsk http://vk.com/fnbminsk
Anarhistički kolektiv “Pramen” http://pramen.io/
Izvor:325
