PARIZ [FRANCUSKA]: PORUKA BIBLIOTEKE LA DISCORDIA NAKON OTKRIVANJA UREĐAJA ZA VIDEONADZOR

montepourris21-1024x724-1024x724

Poruka susjedstvu, ravnateljstvu i zaposlenicima škole Montessori “Plaisir d’enfance”

Već smo se sreli ovdje, u ulici Pré-Saint-Gervais, gdje se od maja nalazi anarhistička biblioteka La Discordia. Neki od vas su bili ovdje, upoznali smo se, drugi su pak dobili letke i novine na trgu des Fêtes ili u Bellevilleu, a neki su pak postali, ili postaju, redoviti posjetitelji biblioteke. Prošli tjedan je unutar škole, ispred biblioteke, pronađen uređaj za videonadzor (dokumentiran i uništen), s telekamerom usmjerenom prema našim vratima, koji je instalirala “antiteroristička” služba iz DGSI-ja, uz blagoslov ravnateljstva škole.
Od jula je sve nas (nas, zaposlenike škole, stanovnike kvarta, roditelje djece) snimala tajna služba. Kada smo ulazili ili izlazili iz biblioteke, kada ste ulazili ili izlazili iz vašeg doma, kada ste dolazili po vašu djecu u školu… Što mislite o tome? I što bi trebali misliti o školi, “Plaisir d’enfance”, koja bez ijedne riječi dozvoljava snimanje svojih susjeda, koja uslužno stavlja na raspolaganje svoje prostore nepoznatim špijunima kako bi nam postavili jednu skrivenu telekameru?
I umjesto da se izvine svima nama koji živimo u ovom kvartu i vašoj djeci, koja borave u zgradi koja širom otvara vrata tajnoj službi, što je učinilo ravnateljstvo škole? Iz štampe doznajemo da su dali dobrovoljnu izjavi policiji, a kao šlag na kraju, ali ne zbog upada DGSI, nego “zbog upada militantnih osoba u zgradu” (“Libération”, subota 10. oktobar). Premda smo uspjeli zakazati termin s financijskom i upravnom ravnateljicom Muriel Emery, termin koji se pretvorio u telefonske “pregovore” s Françoisom Figueroa, blagajnikom, kako bi dobili potvrdu da je neka “Annie”, glavna ravnateljica, otvoreno dozvolila uhodama, uvlačeći na taj način čitavu školu, da postave tehnološki uređaj za videonadzor usmjeren prema anarhističkoj biblioteci koja se nalazi ispred, uključen na školsku utičnicu i povezan wifi mrežom za direktno slanje slika glavnom uredu za antiterorizam, u Levallois-Perret.
Odgovorne osobe škole, gorljivi pobornici pedagoških metoda koje žele “poticati autonomiju djeteta” (u svijetu u kojem je autonomija kazneno djelo) sasvim dobro pokazuju koliko, u biti, vrijede. Predavanje dana za vaše učenike: “Mi smo uvijek vrijedni suradnici države i dobri doušnici policije – poštujte uvijek uniforme ubojica”. Iznenađujuća ideja o autonomiji.
I tek toliko, informacije radi, “famozni” policajci koji su došli u ravnateljstvo škole Plaisir d’Enfance početkom jula, ne javljaju se više na broj telefona koji su ostavili. Možda se plaše skandala koji im prijeti otkad smo otkrili telekameru koja nas je uhodila i otkad se vijest pojavila, usprkos nama, u štampi? Pošto je navedena telekamera, bez obzira što su nam protekli utorak rekli u ravnateljstvu škole, postavljena protuzakonito. I svjesno smo da kada se njihove prljave igre otkriju, tajne službe se sakriju (i ostave u problemima svoje male suradnike). Nestanu, što im sasvim dobro ide.
Naši drugovi koji su prethodnog utorka posjetili školu, na početku su radije odabrali dijalog, vjerojatno uz iluziju (vrlo anđeosku) utemeljenu na pridjevu “Montessori” kojim se škola krasi (odgojna metoda zvana “otvorena”, često povezana sa “slobodarskim” idejama…). I naišli su na smiješno poricanje i isprazne filozofske tvrdnje o zakonitosti, te na sramotne laži o “imaginarnom” postojanju sudskog naloga (koji još čekamo da vidimo vlastitim očima, ako uopće postoji). Usmjereno ravnateljstvu: ako ga ikada pronađete, znate gdje ga možete poslati, na istu adresu koju ste svjesno dali pandurima, koji će zadovoljno iskoristiti priliku da nas zanovijetaju i da dovedu u pitanje postojanje ovog prostora; anarhističke biblioteke, sačinjenu od osoba koje ne žele da ih država snima, arhivira, otme, bilo “zakonito” ili “protuzakonito”, razlika koja niti dodaje niti oduzima išta preziru prema ovom trnovitom životu.
I da li je ravnateljstvo mislilo da se radilo o “snimanju dilera” (Libération)) ili anarhista, ili da uopće nije mislila (vaše priče nisu usklađene), ne zanima nas. Uhođenje i nadzor su neprihvatljiva djela, koga god se tiču i koja god bila njihova svrha. Obećajemo da ćemo širiti lošu reklamu koju zaslužuje ta “famozna škola Montessori koja surađuje s tajnim službama protiv jedne anarhističke biblioteke”. Namjeravamo informirati o događaju čitav kvart, zajedničke susjede i sve osobe osjetljive na nadzor kao i na suđenje vlastitih života.
Zaposlenicima škole: mi nemamo a priori ništa protiv vas, odaberite na kojoj ćete stranu stati i zauzmite javno vaš stav naspram ravnateljstva. Otvoreni smo za raspravu, za solidarnost, za pomoć među susjedima (obećajemo, ako pronađemo uređaj za nadzor usmjeren prema vašoj zgradi, obavijestit ćemo vas). Mogli bi čak i oprostiti vašem herojčiću koji je mislio da se jedini bavio karateom u srednjoj. Želimo podijeliti s vama više od ovog gorkog iskustva, ispod olovnih oblaka Državnog Interesa. Mogli bi na primjer razmijeniti informacije o razlozima i načinima ovog nadzora, podijeliti informacije itd. Otvoreni smo svaki ponedjeljak od 16 sati, porazgovarajmo.

Revolucija neće biti pod “videonadzorom”

9. oktobar 2015., neki bibliotekari/rke Diskordije.

Anarhistička biblioteka La Discordia
45, Rue du Pré Saint-⁠Gervais, 75019 Paris.

http://ladiscordia.noblogs.org/
ladiscordia(at)riseup.net

Izvor: Informa-azione

PARIZ [FRANCUSKA]: OTKRIVEN UREĐAJ ZA NADZOR ISPRED ANARHISTIČKE BIBLIOTEKE “LA DISCORDIA”

panorama-4a76c

Krajem septembra priveli smo kraju naše sumnje o postojanju uređaja za prisluškivanje usmjerenog protiv anarhističke biblioteke La Discordia, na sjevero-istoku Pariza. Uređaj se nalazio u jednom sobičku na prvom katu škole Montessori “Plaisir d’enfance”, nasuprot biblioteke, iza prozorskog stakla.
U utorak 6. oktobra odlučili smo ući u školu kako bi kontaktirali ravnateljstvom. Nakon insistiranja uspjeli smo razgovarati s upravnom i financijskom ravnateljicom škole. U prvom je trenutku sve negirala, da bi zatim, naspram dokaza, indirektno priznala da je u školi prisutan navedeni uređaj (a time automatski i dozvolu/suradnju ravnateljstva s policijskim organima). Nakon dugih “pregovora” s njom i njenim poslodavcem, i nakon pokušaja dobivanja na vremenu (kako bi mogla “nazvati svoj kontakt”), uspjeli smo, nakon što su djeca izašla iz škole, ući u ostavu. Preuzimajući na sebe svu odgovornost brzo smo odlučili da, uz silu, prisvojimo uređaj. U tom smo trenutku shvatili da su svi u školi bili upoznatim s njegovim prisustvom. Uspjeli smo brzo izaći, unatoč pokušaja “otpora”. Jedan je idiot izašao iz škole kako bi vidio kamo smo otišli i na taj način još više (i još jednom) olakšao rad pandurima. Između ostalog, otkrili smo da je uređaj bio postavljen barem u drugom tjednu jula 2015.

Continue reading

EDINBURG [ŠKOTSKA]: SPALJEN BANKOMAT (17.08.2015.)

tumblr_kw3ho2CBju1qztk1wo1_500

Putovi tame i vatre su ti koji daruju najiskrenije trenutke života.

Praćen lisicom koja je lutala parkingom na kojem sam se nalazio, u noći 17.08. zapalio sam benzinom bankomat ispred supermarketa Morrisons, izričito iz osobnog zadovoljstva i užitka. Odabrao sam baš tu metu zato što je bila jednostavna za moju razinu organizacije. Ne vidim sebe kao jednog od “potlačenih” koji se bore protiv “tlačitelja”, već kao jednog egoista koji napada sve što ograničava zadovoljstvo interakcije između mene i onog što me okružuje, što mi umanjuje šanse da živim kaotične trenutke izvan svake sistematizacije države, društva, civilizacije. Iza ovog djela ne stoji apsolutno nikakav politički motiv ili plan, pošto za mene politika, koje god značenja ona imala, predstavlja neprijatelja, mikroba Namjere, i stoga lanac ega. Ne govorim o nikakvoj “nepravdi” niti imam ikakvu sklonost ka herojstvu, stvari koje su naspram kaotičnog postojanja ne-postojeće. Ikonoklastički napad ne poznaje nikakvo žrtvovanje za ikoji ideal, a manifestira se na toliko načina koliko i sam pojedinac, a okončava se samo uništenjem pojedinca. Napad je totalan i pogađa čak i vlastito ja.
S mojim mislima upućenim svim zatočenim drugovima u sokolarskim centrima, u zoološkim vrtovima, u gradovima i u svim nacionalnim parkovima, koje održavaju države i privatnici zaštitnici civilizirane interpretacije svijeta prirode, koji nastoje “zaštiti”, kontrolirati i nadgledati svaki otkucaj zemlje i ne-ljudskog života zbog potrebe većeg profita i istraživanja u ime boga Znanosti, koja nastoji “shvatiti” i pretvoriti u predmet baš sve, tjerajući ljudska bića da gledaju na sve izvan sebe kao na sliku nekog drugog svijeta, otuđujući se i barikadirajući se iza nevidljivih zidova Civilizacije. Ti ne-ljudski drugovi su zatočenici Čovječansta i Civilizacije. A sve ostale ne-ljudske životinje zaštitnici sistema civilizacije gomilaju u leševima za njeno pravilno održavanje, putem dobrovoljnog podvrgavanja mehaniziranih masa, tih istih masa koje predstavljaju nastavak Profita i subjekt Napretka istovremeno. Ne govorim to u kontekstu neuvjetne ljubavi ili idealizacije ne-ljudskih drugova, ne pokušavam ih predstaviti kao žrtve ili sebe kao njihovog predstavnika, nego iz mržnje prema antropocentričnoj aveti Čovječanstva i prema otrovima suštine koje ono ispušta, jasno prikazujući svoju povezanost s trulim društvom, proizvodom zapadne prevladavajuće civilizacije i njene kulture. Moje poštovanje prema svim drugovima koji su umjesto borbi s avetima izabrali samoostvarenje svojih ega. Svima koji shvaćaju da i mi sami postajemo dio autoriteta dok god održavamo odnose s pojmovima aveti, kojima udišemo život. Te aveti svijesti održavaju strukture koje jačaju odnose dominacije i otuđenja.
Smijem se moralističkim teroristima, moralnim sucima i popovima svetog duha Prirode koji izvikuju “Priroda je dobra, Civilizacija je loša”, jer štogod učinili oni će se uvijek boriti s avetima. A aveti će ih natjerati da to čine.

Ovim djelom pozdravljam prijatelja koji me napustio i neke egoistične, nihilističke drugove iz Grčke. Uzvraćam pozdrav i grupi “Consejo de Uehuetlatolli”, mada želim naglasiti da postoje brojne uočljive razlike između mene i grupa iz Wild Reaction, koje nemam namjeru spominjati u ovom tekstu.

U prostoru gdje je anarhija samo kultura, alternativa i truljenje u fosiliziranim društvenim prostorima, odabrao sam da kročim mojim vlastitim putovima. Ovdje, gdje je sterilizirano društvo pretvorilo auto-represiju u način života, državi nije potrebno čak ni da pomakne prst u tom smjeru.

Srušimo antropocentrizam, biocentrizam, ekocentrizam i zakopajmo duboko svaku moralnost.
Srušimo društvo i sve njene konstrukcije, koje ganjaju svijesti pojedinaca.
Srušimo civilizaciju i represiju želja koju stvara ograničavajući ego da proživi kaos.

Ćelija anarhističke i nihilističke svijesti “Sokol Kaosa”

Izvor: InterArma

GRČKA: POSTER SOLIDARNOSTI IZ SOLUNA ZA DRUGOVE G.NAXAKISA I G.SARAFOUDISA

Χωρίς_όνομα

U petak 9. oktobra započelo je drugostupanjsko suđenje na Žalbenom sudu u Loukareosu protiv okrivljenih anarhista G. Naxakisa i G.Sarafoudisa, za pljačku koja se odvila 2011. u Pirgetosu, Larisi. Na prvom su suđenju obojica osuđena na istu kaznu od 16 godina zatvora zbog pljačke, povećanu u kontekstu terorizma uz dokaz DNK koji je pronađen na dva pokretna predmeta.
Solidarni s naša dva druga.

Act For Freedom Now!

Na mnogim jezicima, idiomima, simbolima govorimo o onima koji nedostaju. I svaka tuga i svaki bijes dobiva jedno ime, jedno lice, jednu povijest, jednu prazninu koja boli i izruguje.
Svijet i njegova povijest su ispunjeni odsutnostima. I odsutnost postaje gunđanje, jedna snažna riječ, jedan plač ili urlik.
Mi ne urličemo zbog kajanja. Mi ne plačemo zbog milosti. Mi se ne žalimo zbog pomirenja.
Mi to činimo zbog onih koji nedostaju, kako bi pronašli svoj put povratka. Tako da znaju da su ovdje, iako ih nema. Tako da ne zaborave da mi ne zaboravljamo, mi se uvijek sjećamo.
To je razlog otpora. Ustanka. Zato jer će trenutak stići, oni koji nam duguju sve platit će. Tkogod proganja platit će, tkogod zatvara platit će, tkogod napada i muči platit će.
Zato što će sistem koji su stvorili, koji gaje, štite i kojim pokrivaju zločine, pod maskom loše vlade, biti uništen. Neće biti uljepšan, neće biti reformiran i neće biti moderniziran. Bit će srušen, bit će uništen, okončan i pokopan.
Zato naša poruka nema namjeru utješiti one koje pate zbog jedne ili više odsutnosti. Zato što dijelimo istu tugu. Zato što posjedujemo isti bijes u našem želucu. Zato što premda smo različiti, postajemo isti.
To je razlog našeg otpora, razlog našeg ustanka.
Zbog ustanka i bijesa.
Zato:
Ne oklijevaj. Ne odustaj. Ne predaj se…!

Zajednice potlačenih koje se bore se bez svojih taoca boraca.

SOLIDARNOST S ANARHISTIMA GIANNISOM NAXAKISOM I GRIGORISOM SARAFOUDISOM, kojima se sudi na žalbenom sudu za pljačku banke s DNK uzorcima kao jedinim dokazima.
I SA SVIM TAOCIMA REVOLUCIONARIMA

Drugovi,
Rukopis iz Apsolutnog

Izvor: Act For Freedom Now

ATENA [GRČKA]: RIJEČI EVI STATIRI – OTPUŠTENA IZ ZATVORA NAKON ŠTRAJKA GLAĐU

1F11D2F5-C3F9-49CD-AB76-0A59E0E31C5A

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen – dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.
No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.
Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici…
Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.
Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.
Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama… Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo…
Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan…

Sloboda svim političkim zatvorenicima
Sloboda svima u zatvorskim ćelijama

Evi Statiri

Izvor: 325

SAO PAULO [BRAZIL]: USTANIČKI ANARHISTIČKI POKRET – MIA PODMETNUO POŽAR U ITAU BANCI

04.jacopo ligozzi

“Mi maštamo da su naši interesi i interesi super-bogatih isti – kao da će, nekako, bogati postati toliko imućni da se raspuknu, i da će karamele padati po nama ostalima. Kao da su oni neka vrsta lonca dobročinstva. Međutim, činjenica je da lonci neće sami puknuti. Moraš ih udariti štapom.”

Naš nedavni napad na banku Bradesco podigao je neke sumnje u korporativnim medijima. U stvari, bomba postavljena na treći bankomat nije eksplodirala. Naša je namjera, po riječima nekih medija, bila pljačka vašeg trulog novca. No, na koncu, zapaljiva naprava s 20 litara benzina s uljem i dodacima neće nikada dignuti u zrak jedan bankomat.

Naša je namjera bila zapaliti vaš dom Kapitala.

U noći 13. septembra, u jednoj od elitnih četvrti Sao Jose dos Campos, izveli smo još jedan napad požarom na jednu podružnicu banke. Ovaj put je meta bila ITAU, koja je u drugom poslovnom kvartalu ostvarila sramotnu zaradu od 5.9 miliona reala [preko milijun eura, nap.prev.].
Izgleda da su kamatarenje i špekuliranje tuđim radom jedina stvar koja danas nastavlja pokretati već ionako rđave zupčanike kapitalističke superstrukture. To je ludilo našeg doba, gdje najslabiji žive u krizi dok se oni na vrhu časte na naš račun. Napade na niže klase oni nazivaju “prilagodbom”, dok svaki napad na više klasu zovu “terorizmom”.

I kao da to nije bilo dovoljno, marioneta [predsjednica] Dilma Rousseff napala je radnike oštrim mjerama štednje, dezinvesticijom i rezanjem socijalnih programa, a još moramo i gutati parlament ispunjen štakorima i crvima – i svim vrstama parazita – koji pune svoje stomake novcem iz podrške korporacijama, kompanijama, bankama i agribiznisu. Rade za svoj interes protiv želja naroda. To je ono što se naziva “demokracija”
Predstavnička demokracija – kapitalizirana i financirana do srži – se može jednostavno usporediti s kanibalnom večerom – svaki četiri godine biramo s kojim ćemo umakom biti živi požderani.

Što se tiče cinične i podmukle Rouseffine vlade, moramo naglasiti da nije u toku nikakav državni udar. Njeno upravljanje pogoduje baš istim sektorima koji su prošlog stoljeća zbacili Janga i Getulija [bivši brazilski predsjednici, nap.prev.]. Oni se nemaju čega plašiti pošto su sektori puča za sada sasvim dobro ispunjeni i do daljnjeg zaštićeni plaštom “socijalističke vlade”. Nema čak ni demokracije koju treba zaštiti. Politički režim slomljenih; predgrađa i sirotinjske četvrti Brazila su uvijek bile vojne diktature. Mi ne želimo izabrati umak, mi želimo izaći iz pećnice i odrubiti glavu kuharu.
Država, predviđajući kolaps kapitalističkog sistema u ne tako dalekoj budućnosti počela je povlačiti poteze na šahovskoj ploči, koristeći konje i pijune da bi zaštitila Kralja. Od Brazila do Španjolske – kroz Italiju, Irsku, Portugal i Grčku – danas prisustvujemo očaju vodeće klase u svojoj poziciji represivnih aparata koji još jednom napadaju mlade i radnike.
Antiteroristički zakon, po ideji parlamenta, daleko je nadišao cenzuru od prije par godina. Još jednom, u ime “sigurnosti” ciljaju na slobodu. Radi se o pokušaju ušutkivanja svih onih koji odbijaju prihvatiti željezni jaram mjera štednje, koje su posljedica beskrajnih gozbi viših klasa. Mi smo teroristi zato što smo zapalili banku? Da, jesmo. Ali nismo veći teroristi od onih koji pod neposrednom naredbom države masakriraju crnce, siromašne i druge na periferijama. Nismo veći od onih koji napadaju nastavnike i štrajakaše. Nismo veći od onih koji prodaju suzavce, rakete i oružje sionističkom režimu Izraela. Pravi teror se vrši odozgo prema dolje, vrše ga oni koji posjeduju novac i sredstva kako bi koristili teror kao metodu društvene i financijske dominacije.

Drugovi, spaliti banku je samo izravna reakcija na ono što se obično naziva “društveni mir”, a što mi radije zovemo “tišina potlačenih”.
Očito je da se vrijeme za takve stvari okončalo.
Nastavit ćemo paliti i sabotirati sve što predstavlja glavna uporišta vaše tvrđave, izgrađene na krvi i znoju drugih ljudi. Od banaka do palača kraljeva i korporacija do domova senatora, gradonačelnika i predsjednika.

No ipak, naglašavamo da smo svjesni kako nije moguće uništiti superstrukturu, i zamijeniti je jednim novim društvom utemeljenom na jednakosti i slobodi, jednostavno paljenjem nekoliko podružnica banaka. Znamo da takva djela predstavljaju samo jedan plač očaja za slijepe mase koje nastoje raditi sanjajući kako će jednog dana postati vođe ili šefovi, jer dok realnošću smatraju onu ispod svojih nogu zauvijek će ostati svezani za željezne lance.
Poznati citat Henryja Forda, jednog od zaštitnika današnjeg kapitalističkog sistema, kaže: “Dobro je što narod ne razumije bankovni i monetarni sistem, inače bi, mislim, izbila Revolucija već sutra ujutro.”
Meta revolucije i njezinog kaosa nisu ni muškarac ni žena koji čiste podpve buržoazije za par mrvica, meta je sistem koji dozvoljava postojanje takvog nejednakog odnosa.

Neki bi mogli reći da paljenjem banke nanosimo štetu kako onima na vrhu tako i onima na dnu, oduzimajući posljednjima pristup svakodnevnom procesu. Na to odgovaramo okrutnom istinom povijesti: strukturalne promjene iziskuju žrtvovanje.

One koje naša djela nadahnjuju pozivamo da se područno organizirate i počinite vaša vlastita djela. Dvije osobe i par litara benzina mogu nanijeti više kaosa društvenom redu nego što bi tisuću, ili čak na stotine tisuća mirnih i poslušnih osoba moglo ikad postići.

Organizirajmo se u autonomne ćelije MIA-e ili u bilo koju drugu anarhističku pobunu. Neka vaš borbeni uzvik budu vatra i barut!

K tome, ne slušajte medijske novinare, u službi imperijalizma – bezdušna djeca onih koji su nekada poklali urođenike na brazilskom tlu. Skupljači zlata i kapitala, posredne genocidne ubojice koje raskidaju najvišu vezu s čovječanstvom koja ostaje za sve nas: Istinu.
Mediji će uvijek napadati subverzivne koristeći čitav svoj arsenal. Pročitajte samo nekoliko stranica dnevnih novina ili pogledajte samo nekoliko minuta bilo kojeg TV kanala, i primijetit ćete kako neki novinari bijesno brane svoje sponzore. Baš kao psi stražari, uvijek će učiniti bilo što da održe besprijekoran imidž banaka, kompanija te čak i nacija koje nastavljaju financirati medije u Brazilu, tip odnosa koji veoma podsjeća na feudalizam.
Mi uzvikujemo: ne vjerujte Kraljevima, pastirima, medijima i bankama. Svi autoriteti predstavljaju na stotine stupova nosača naše bijede.

Jedina istina i jedini bog nalazi se u nama i u svakom živom biću oko nas.

Solidarnost zatvorenim anarhistima u Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj i drugim zemljama koje sačinjavaju europsku tvrđavu.
Solidarni sa ZVĆ, FAI i drugim ustaničkim organizacijama!
Dobrostojeći, buržoazija i država su samo papirnati tigrovi.

Da više ne bude ratova između ljudi koji bogate crve u bunkerima na drugom kontinentu!
Da više ne bude znoja koji će puniti džepove parazita!
Pravit ćemo bombe i sabotaže, naš jedini glas protiv nepravde!

Movimento Insurgente Anarquista [Ustanički Anarhistički Pokret]
14. septembar 2015.

Izvor: 325