Ivan Meštrović (
1883. –
1962.) bio je
hrvatski kipar, najistaknutiji
kipar hrvatske moderne skulpture,
arhitekt i
književnik te svojedobno vodeća ličnost umjetničkoga života u
Zagrebu. Školovao se u klesarskoj radionici
Pavla Bilinića u
Splitu i na Akademiji u
Beču, gdje se formirao pod utjecajem
secesije. Putovao je
Europom i upoznavao djela antičkih i renesansnih majstora, osobito
Michelangela, te francuskih kipara
A. Rodina,
A. Bourdellea i
A. Maillola. Bio je začetnik i ideolog nacionalno-romantične
skupine Medulić (zagovarao je stvaranje umjetnosti nacionalnih obilježja nadahnute junačkim narodnim pjesmama). Za
Prvoga svjetskoga rata živio je u emigraciji. Nakon rata vratio se u domovinu i tada je započelo dugo i plodno razdoblje njegove kiparske djelatnosti i pedagoškoga rada. Godine
1942. emigrirao u
Italiju i zatim
1943. u
Švicarsku, a
1947. u
Sjedinjene Američke Države. Bio je profesor kiparstva na Sveučilištu u Syracusi i potom od 1955. u South Bendu. Njegov izniman kiparski talent očituje se u lirskoj i dramskoj ekspresiji ljudskoga tijela, što ga svrstava među istaknute osobnosti svjetske umjetnosti prve polovice
20. stoljeća i nesumnjivo među najistaknutije hrvatske umjetnike čije je djelo u svoje doba doživjelo svjetska priznanja. Slikao je u
ulju, pisao
eseje,
memoare o javnome i političkom životu svojega doba i
pripovijetke. Godine
1952. poklonio je hrvatskom narodu
Galeriju i Kaštelet u Splitu, Atelijer Meštrović u
Zagrebu i obiteljsku grobnicu,
crkvicu Presvetog Otkupitelja u
Otavicama u kojoj je po vlastitoj želji pokopan.
(pročitajte cijeli članak) • (sudjelujte u izboru članaka)
