piše: Rodoljub Šabić
Mala "gužva" koja je izbila nakon što je Više javno tužilaštvo u Beogradu, po nalogu Poverenika za informacije učinilo javnosti dostupnim ime postupajućeg zamenika tužioca i broj predmeta u famoznom slučaju Savamala, brzo se smirila.
Logično, jer su i "dušebriznici" koji su gužvu izazvali morali brzo da shvate da je zaista sasvim besmisleno tvrditi da se objavljivanjem imena bilo kog nosioca javne funkcije ugrožava njegova "privatnost" i "samostalnost", kao i da se objavljivanjem broja predmeta "utiče na njegov tok".
Uostalom i da nisu
Misliš – jako si racionalan
Misliš – tako je najpametnije
Osim što ideš po kući ceo dan
lomiš stvari jer ih ne vidiš
Nije ti ni krivo
I sam si u parčićima koje niko neće moći ni da pokupi
A tek da spoji
Ceo dan samo misliš i plačeš
Plačeš i misliš
I misliš: šta sad plačeš!
pretražuješ internet: kako preboleti onu koju voliš
Izgleda – nije teško, u samo deset koraka
Priča o atomu i njegovim česticama
Grci
Pitanje, od čega je napravljeno sve ovo što vidimo, pipamo itd... provlači se kroz istoriju i muči naučnike i filozofe stolećima. Zapravo već 2600 godina, jer ga je postavio još Tales iz Mileta koji je živeo u VI veku pre nove ere. Milet je bio grčki grad na obali Male Azije koji je ljudskoj civilizaciji podario prve filozofe i naučnike, a Tales je opet bio prvi među tim prvim filozofima i naučnicima. A bio je i prvi koji se ozbiljno zamislio nad pitanjem od čega je svet sastavljen, prvi koji je dao naučan odgovor na to pitanje i prvi koji je dao pogrešan odgovor. A njegov odgovor je bio - voda. Kamenje, drveće, konji, sve je to zapravo voda, govorio je Tales.
Danas taj odgovor izaziva naš blagi podsmeh, ali u suštini to nije bio tako loš odgovor, pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da je u Talesovo vreme poznavanje prirode bilo sasvim oskudno i uglavnom pogrešno, i da se nauka tek čupala iz mitova, magije i religije. Sem toga, mi ni danas, 2600 godina kasnije, sa mnogo većim znanjem i razumevanjem prirode i zakona koji njom upravljaju, još nemamo potpun odgovor na to pitanje, pa je ono i dalje misterija.
Piše: Rodoljub Šabić
"Gradonačelnik Beograda uručio je Upravi za vanredne situacije MUP-a 8 džipova, a donacija je vredna 12 miliona dinara.
Uručenju donacije prisustvovao je i ministar unutrašnjih poslova koji se zahvalio gradonačelniku Beograda.
Gradonačelnik je naglasio da će sigurno naći načina da se i sledeće godine izdvoji novac i kupi još 8 vozila."
Ovu vest je juče prenelo više medija, pojasnivši da su donirana vozila, džipovi, zapravo Lade
Primećujem da g. Nebojša Krstić, koga u poslednje vreme pamtim po prevodima pesama Blejka i Odna na ovom blogu (koji nisu bili previše po mom ukusu), grmi na Tviteru zbog mnoštva idiota (Preterano je velika količina idiota na Tviteru).
Međutim, pada u oči ovaj njegov zanimljiv tvitić :
Molim opoziciju da na vreme počne da razmišlja kom će beogradskom
Ili prilog za mitomansku knjigu ' 5. oktobar u srpskoj književnosti ‘
Ljudi su trčali unezvereno po gradu. Nešto se čudno događalo. Na sve strane kola, ljudi, zastave, vatromet. Ne razuzdano, već nekako stegnuto slavlje.
Postojao je razlog što se desio. I te kakav. A desio se kako se desio. Onako, kako je jedino mogao da se desi. I onaj 6. oktobar, i 12. mart 2003. i sve što će ići kasnije ... - ima neku svoju ovdašnju, na žalost, logiku. Danas takav sled deluje još logičnije no što se onda mogao, kroz nagonski oprez, ako ne zaključiti, a ono makar nazreti.
Floskule o izneverenosti ponavljaju sada i jedna, i druga, i treća strana. Valjda, umesto napora da se stvar suptilnije analizira,
Taman bila krenula zanimljiva i korisna priča na onom CIA blogu o pečenju rakije kad - isteče blogu rok, pa ćemo morati to ovde da nastavimo.
I tako rakiju po rakiju, setim se da gde rakija - tu i Toma. A ko je nama Toma? Bogme glava od države, precednik. E, ali nije ni Tomina doveka - uskoro treba da biramo novog Tomu. Novog jerbo stari neće moći. Mogo bi on al ne može. Ma neka, dosta je siroma peko rakiju u odelu i kravati, nek peče
Piše: Rodoljub Šabić
"Koji je broj predmeta i ko je postupajući tužilac u postupku povodom rušenja objekata u Hercegovačkoj ulici u Beogradu (slučaj Savamala)?"
Navedeni tekst je sadržina zahteva za pristup informacijama koji je Višem javnom tužilaštvu u Beogradu podneo građanin D.M.
Tužilaštvo je odbilo da postupi po zahtevu "ocenjujući" da su tražene informacije nekakva "tajna".
Poverenik za informacije je postupajući po žalbi tražioca naložio
Sutra će biti poznat/i dobitnik/ci Nobelove nagrade za fiziku za 2016. godinu. Evo mog prevoda teksta objašnjenja (za medije) motiva dodele Nobelove nagrade za fiziku za 2015. godinu.
* * *
Rešili su slagalicu neutrina i otvorili novo prostranstvo u fizici čestica. Takaji Kajita (Takaaki Kajita) i Artur B. Mekdonald (Arthur B. McDonald) su bili ključni naučnici u dve velike istraživačke grupe, Super-Kamiokande i Opservatoriji neutrina Sudberi (Sudbury Neutrino Observatory, ONS), koje su otkrile metamorfozu neutrina.
Lov je trajao - duboko u Zemljinoj utrobi u gigantskim postrojenjima gde su hiljade veštačkih očiju čekale pravi trenutak da otkriju tajne neutrina. Godine 1998. Takaki Kajita je izložio otkriće po kome izgleda kako neutrini prolaze metamorfozu; oni menjaju identitet tokom svog puta ka detektorima Super-Kamiokande u Japanu. Tamo hvatani neutrini su nastajali tokom sudara kosmičkih zraka sa česticama Zemljine atmosfere.
Za to vreme, na drugoj strani sveta, naučnici u Opservatoriji neutrina Sadberi u Kanadi (ONS) su proučavali neutrine koji nam stižu sa Sunca. Godine 2001, grupa istraživača koju je vodio Arthur B. McDonald je dokazala da i ovi neutrini menjaju identitet.
Zajedno, ova dva eksperimenta su otkrila novu pojavu - oscilacije neutrina. Dalekosežni zaključak ovih eksperimenata je da neutrino, dugo vremena smatran česticom bez mase, mora da ima masu. Ovaj je zaključak od strahovitog značaja za fiziku čestica i za naše razumevanje kosmosa.
S vremena na vreme pogledamo šta je sa projektima koje smo nekad finansirali. Činimo to kako bi podržali one koji su ih inicirali, ali i zato da iz njih izvučemo pouke za ubuduće. Kao što znate, razvoj preduzetništva u Srbiji smatramo s obzirom na potrebu otvaranja novih radnih mesta. Postoji projekat, prirastao za srce mnogim kolegama, koji je primer toga: projekat podrške malim preduzetnicima i održanja prirode i različitih vrsta na Staroj Planini, koji smo podržavali između 2006. i 2012. godine.
Njegova važnost je mnogostruka: ovo je deo zemlje u kome
Piše moj drugar na FejZbuku:
21. vek je. 2016. godina a ovi klinci su me vratili u 80-te. U vreme kad su rokeri bili rokeri a ne pozeri. Sve su sami odradili. I iskomponovali i snimili i uradili i montirali spot, i sve to bez i jednog potrošenog dinara. Čak su se i u autobusu švercovali kada su išli po gradu da snimaju kadrove za spot. ;) Neko će možda svemu ovome tražiti neku manu ali ja hoću da gledam samo pozitivne stvari. Klinci, kapa dole. Svaka čast. Ponosan sam na vas.
Kada sam prvi put pogledao trejler za dokumentarni film “Houston, we have a problem”, pitao sam se: kako je moguće da baš ništa nisam čuo o Jugoslovenskom svemirskom programu (JSP)? Da se pored svih onih sajtova koji su “otkrivali” Titove “mračne tajne” ili nuklearne programe ne provuče najveća od svih tajni – JSP.
Nedavno je na kablovskoj emitovan dokumentarno-fiktivni film „Hjuston, imamo problem", na vrlo interesantnu temu. Naime, radi se o tome da su tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka u svemirskoj trci učestvovala tri igrača - SAD, SSSR i Jugoslavija. Ipak, iako je priča po priznanju autora prilično netačna, interesantan je način na koji su, kako to obično biva, zajedno sa izmišljenim ubačeni i istiniti detalji. Kao i pitanje gde je stvarna granica između istine i fikcije.
Tadija Janičić: Ljudi koji vole da gledaju u sise
Kustos izložbe: Novi Nebojša Milenković
Galerija O3one, Uzun Mirkova 10, Beograd, 30.septembar – 20.oktobar 2016.
Otvaranje izložbe: petak, 30.septembar 20 h
Nemački lekari (a svi, jelte, znamo da je nemačka medicina najbolja na svetu!) nedavno su obelodanili rezultate desetogodišnjeg naučnog istraživanja kojima je nepobitno dokazano kako svakodnevno desetominutno gledanje u ženske grudi ima blagotvorno terapeutsko dejstvo na rad srca, regulisanje krvnog pritiska i preventivno smanjivanje stresa. Takođe, zaključeno je i kako kontinuirano praktikovanje ove kontemplativne estetske i egzistencijalne prakse ima sposobnost i potencijal da produži životni vek za najmanje pet godina!