DOSIJE - SAKALI (SVEDOCI)

• Report rights infringement
• published: 01 Jul 2015
• views: 263147

sva prava zadrzava http://arhitel.com/ autori:Ivana Lalic Majdak i Milos Teodorovic rezija:Goran Kovacic produkcija:Lazar Lalic Zoran Rašković Serdar, koji je na kosovskoj televiziji govorio o zločinima jedinice „Šakali“ nad Albancima, bio je svedok saradnik u tom procesu pred Sudom za ratne zločine, a prethodno je bio osuđen 14 godina zbog pljačke banke u Mladenovcu, ali se mnogo ranije našao na slobodi. Septembra 2003. godine uhapšena je grupa koja je te godine izvršila oružani prepad na „Delta banku“ u Mladenovcu. Među njima je bio Zoran Rašković Serdar koji je za to delo osuđen na 14 godina zatvora. Serdar je poznat i po tome što je pobegao iz pritvorske jedinice. On je 22. avgusta 2005. godine jednostavno išetao kroz šalter sale i sobe za advokate i izašao zajedno sa porodicama drugih pritvorenika. Uhvaćen je na aerodromu u Cirihu i švajcarska policija ga je ekspresno izručila nazad u Beograd. Rašković je u Okružnom zatvoru bio i organizator pobune kada je 65 zatvorenika u znak protesta u noći nedelja na ponedeljak 3. jula 2006. godine, zašilo sebi usta. Učinili su to pomoću federa iz hemijske olovke, spajalica za papir, koncima izvlačenim iz ćebadi i čaršava… Njih 320 je odbilo hranu. Stražari navodno nisu ništa primetili, već su tek ujutro videli ljude sa zašivenim i otečenim ustima, i jakim bolovima. Ukazana im je medicinska pomoć osim njima trinaestorici koji su odbili da im usta budu odšivena. A štrajk glađu je nastavljen. Već naredne, 2007. godine, Rašković je bio u središtu nove afere, ovoga puta ljubavne. Tada je pukla i priča o tome kako se unose mobilni telefoni u CZ zatvorenicima i da je cenovnik stražara za takve usluge između 500 i 4.000 evra! Zatvorenici su preko telefona išli na internet i otvarali fejbuk profile. Neki su otvarali lažne, a neki su bili pod vlastitim imenom i prezimenom. Kod Raškovića je pronađena prepiska sa pevačicom Slavicom Ćukteraš, sa kojom je nedeljama imao ljubavna „čavrljanja“ putem Fejsbuka. Serdar je čak i medijima slao fotografije iz zatvora, na šta niko nije reagovao. Kako je on postao svedok saradnik Specijalnog tužilaštva za ratne zločine, zajedno sa još jednim pajtašom iz pljačke banke u Mladenovcu, koji je i zaštićeni svedok pod nazivom A1, nije sasvim poznato, niti je poznato koliko je tačno odslužio kazne i kako se ranije našao na slobodi. Zna se da je rođen u Rijeci, a sa 15 godina je kao izbeglica pobegao na Kosovo i Metohiju, u Peć, odakle su poreklom njegovi roditelji. Nakon završetka škole 1998. godine, odlazi na odsluženje vojnog roka, gde se obreo u obezbeđenju Vladimira Lazarevića, tadašnjeg načelnika Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije, kojeg je kasnije Haški tribunal osudio na 15 godina. Te godine je izbio sukob između srpskih snaga bezbednosti i takozvane Oslobodilačke vojske Kosova. Rašković je prisustvovao uznemirujućim prizorima ubijenih srpskih civila i njihovih leševa u logoru Klečka i na jezeru Radonjić, što ga je podstaklo da se prijavi da se bori za Kosovo i Metohiju. Radeći u jednom kafiću u Peći, upoznao je Nebojšu Minića, poznatijeg kao Mrtvi, koji je bio pripadnik različitih formacija, pa i lokalne policijske jedinice „Munje“. Minić ga je, prema njegovoj priči, regrutovao u novu jedinicu „Šakali“. - Imponovala mi je prilika da budem deo te ekipe. Tad sam bio klinac, nisu me zanimale komande. Imam Mrtvog i mislim da je Mrtvi alfa i omega – izjavio je Rašković. Ranko Momić i Siniša Mišić, koje je Tužilaštvo za ratne zločine teretilo da su kao pripadnici 177. vojno-teritorijalnog odreda Peć 1999. godine ubijali i pljačkali albansko civilno stanovništvo, tvrdili su da nikada nije postojala paravojna formacija „Šakali“, već da su branili zemlju pod komandom Vojske Jugoslavije. Oni su naveli da ih je za zločine lažno teretio zaštićeni svedok Zoran Rašković Serdar, poznat po debelom policijskom disijeu i presudi za pljačku „Delta“ banke. text:http://www.pressonline.rs/ ALL WIGHTS http://arhitel.com/ Produkcija ARHITEL je započela rad 1993. godine serijalom "Slike i reči mržnje" u okviru fondacije Pravo na sliku i reč. Jedan od osnovnih ciljeva ARHITELA je borba protiv cenzure i zloupotrebe medija, borba protiv svih vrsta političkog monopola u medijima, kao i suočavanje sa prošlošću kako bi se došlo do pomirenja i ponovnog uspostavljanja pokidanih civilizacijskih veza među narodima na ovom prostoru. Sadržaji produkcije ARHITEL proizilaze iz istraživačkog i analitičkog novinarstva koje se često oslanja na arhivski materijal. Pored toga, produkcija radi i filmove sa temama vezanim za pojave koje predstavljaju probleme svuda u svetu, ali sa specifičnostima karakterističnim za zemlje u tranziciji, kao što su korupcija, narkomanija, terorizam... adem jashari prekaz