Sav sadržaj ovih web stranica 2009.- je vlasništvo individualnih autora i zaštićen Creative Commons Attribution 3.0 licencom.
Uvjeti korištenja | Anonimne dojave | Oglasite se na Pollitika.Com | Udruga Vjetrenjača
Na dan 3. traktorvoza te godine sam s kolegom radio na području Ljonjskog polja gdje smo diplomatski objašnjavali vlasnicima ugostiteljskih objekata da ih sutra u jutro ne otvaraju, popove da ne održavaju mise.
Ljudi su kužili da se nešto veliko sprema, a ja sam lagao da će biti vojna vježba koju bi Čejeni mogli iskoristiti pa prebaciti koju granatu preko Save i da ne bi bilo dobro da se ljudi okupljaju u veće grupe.
Zapamtio sam svećenika u mjestu Preloščica koji mi je rekao; Vi radite svoje a ja ću svoje.
Naravno, rekao sam mu..ništa ne zabranjujemo samo apeliramo i upozoravamo.
U večer sam obukao zelenu odoru . Očistio pušku...moju omiljenu Vlajnu koju sam još u jesen devedesetiprve uzeo od Čejena kojeg sam maznuo lovačkim karabinom s optikom.
( Imao sam naravno i mađarskog kalaša, ali nisam ga volio jer nije mogao ispucavati tromblone. Tada sam tog kalaša dao jednom iz svog voda koji je imao papovku, njegova papovka završila je kod jednog koji je imao M 48, a onda smo na M-48 montirali tromblonski nastavak i taj M-48 nam je cijelu jesen služio kao mali minobacač za ispucavanje trenutnih tromblona i koristili smo ga svi već prema situaciji na prvoj crti ).
Otišao sam u bazu gdje je bilo nas 12 koji pripadamo Posebnoj jedinici. Sve dragovoljci od 91. Djelatni i pričuvni policajci koji su se i sada javili da idu dobrovoljno kud god treba, s tim što su se neki nadali da će baš u svoja rodna mjesta, ali nije im se baš potrefilo.
Na vlajnu sam navrnuo tromblonski nastavak i uzeo torbicu koja ide na opasač s 2 trenutna i dva kumulativna tromblona.
Provjerio sam borbeni ranac. Prve zavoje, veš, pričuvno streljivo. Konzerve, čokoladu , dvopek i vodu. Maskirnu kabanicu, pelerinu.
Na prsima sam imao prsluk s 5 okvira. Na kuku na opasaču RAP s još 5 okvira streljiva, a na vlajni 2 spojena okvira.
Nosio sam i 7 ofenzivnih zelenih ručnih bombi i dvije pomoću kojih se načini dimna zavjesa ( što se koristi ako se zatekneš pod vatrom na čistini). Mali dalekozor i pljoska s viskijem ili rakijom se podrazumijevaju. Nekoliko kutija cigareta.
Pištolj na bedrenoj futroli i pod pazuhom revolver.
Nož od vlajne na opasaču i jedan bod od M-48, oboje naoštreno da mogu brijati. Za taj nož sam imao specijalno izrađenu futrolu koja povezuje lijevu nogavicu i čizmu, a služio mi je uglavnom za pipkanje tla u slučaju da se sumnja u ukopane mine.
Obukao sam malu zelenu pancirku i stavio šljem "amerikanac " na glavu.
Već je bilo oko ponoći 3 /4. kolovoza. Tada sam napravio 50 čučnjeva i 30 sklekova tako odjeven s još jednom zoljom na leđima preko ranca pod punom spremom.
Znao sam da idemo jedino nisam znao gdje osim što sam znao da budemo išli gdje zapne.
Ekipa se ponašala slično, a onda smo pomoću crnih i zelenih izolir traka jedan po drugome fiksirali i učvršćivali sredstva na nama. Dotezali, sređivali. Imao sam nekoliko karti terena i kompas u džepu borbenog prsluka.
Negdje oko 1 sam se zavukao u kut i legao i odmah zaspao.
Nakon oko dva sata stigla su vozila s ostatkom ekipe pred našu bazu. Sad nas je bilo oko 80. Svi kao ja, no bilo je tu sada i snajpera i dva mala MB 60 i nekoliko OSA u vozilima.
Dva brovinga 12,7 spregnuta na džipovima, ako zatreba podrška.
Odvezli smo se preko Save u Sisak u bazu specijalne policije OSAe od kojih su većina bili na Velebitu. Tako im se potrefila smjena.
Oko 04.00 čuli smo gruvanje naše artiljerijske pripreme.
Okupio sam svoju grupu i pričao viceve.
Ode nekoliko kombija kad je svanulo. Ubrzo čujem, na jednom raskrižju su ih poklopili minobacačkom vatrom po vozilima u pokretu ( raskrižje: Sisak-Sunja- Petrinja).
Ima mrtvih i ranjenih. Kolege iz Kutine i Novske imaju crne pancirke što sam komentirao kao loše. Crna pancirka nije dobra za ići kroz zeleno i kukuruzu.
Dolazi Vlado Milanković i kaže da su ( već je uveliko dan ) Gromovi zapeli kod drvne industrije Finel pred Petrinjom i da se traži pomoć. Podižem ruku. Ja poznajem taj teren kao svoj džep.
Nas cca 80 uskačemo u vozila i odlazimo prema Petrinji. Prije raskrižja gdje su ovi prije nas nastradali zaustavljam i tražim da idemo pješice. Pamtim to raskrižje iz jeseni 91.--tu mi je avion pogodio novu Opel mantu benzinku par sekundi nakon što sam je s kolegom napustio.
Razvlačimo se i krećemo prema Petrinji. U mjestu Mošćenica nas preuzima osobno pok. general Basarac i vodi nas na polazni položaj.
Polazni položaj je točno na mjestu gdje je poginuo Predrag Matanović i nekoliko Gromova. Vidim dva naša tenka srokana, a u kanalu na jednom mjestu vidim zelenu gojzericu iz koje viri potkoljenična kost. Vidim neke mrtve martićevce.
Ima pobacane opreme, krvavih zavoja...pičvajz...
Nikad neću zaboraviti slijedeće: general Basarac se obraća nekom časniku riječima: "Brigadiru, evo doveo sam ti specijalce, ako u zadanom roku ne dođete na zadani položaj jebat ću vam svima mater"!
Prije toga sam ga pitao, dok smo išli za njim bio sam točno iza njega, onako natovaren, namazan bojama po licu; "Generale, gdje Vam je puška, imamo mi..." na što mi je rekao; jebeš pušku, pokazuje moju..imaš ti..
Imao je na desnom kuku škorpiona a na lijevom bajunetu.
Nije imao pancirku ni šljem. Onako krakat dugim koracima je išao ispred mene koji sam ga jedva sustizao bez da trčim.
Dobio sam obavjest od jednog časnika da im je jedna satnija odsječena u šumi na lijevom krilu i da pazimo da ne pucamo po njima.
Taktička situacija je bila takva da je lijevo krilo, ta satnija Gromova i jedna satnija domobrana , otišla naprijed i upala u tranšee i četničke rovove, sredina koja je krenula cestom i između kuća je imala gubitke i 2 puta su odbijeni, a desno krilo oko pruge do rijeke Kupe je držalo liniju sa sredinom tj. nisu napredovali po planu.
Tamo u šumi je poginuo i ( danas su mu pročitali ime) moj prijatelj Božo Martan. Domobranski satnik. Ostao je pored jednog hrasta na cca 800 m od svoje kuće, koja mu je btw izgorila 1991. pogođena avionom kad i crkva.
Uglavnom, pomješali smo se s tim dečkima, tom satnijom Gromova i moja ekipa je krenula prema našim pravilima , našim načinom i stilom naprijed, lijevom stranom ceste Sisak - Petrinja .
Način se svodi na to da se dignu 4 snajpera na krovove koji nas dolje štite držeći pod kontrolom prostor 200-400 m ispred nas, a mi sve ispred sebe rušimo ne štedeći streljivo i drugo.
Naime, moja uputa je bila da ni jedan krov ili prozor ne smije biti a da na njega nije ispucan rafal, tromblon i to. ( Moja ekipa su svi znali ispucavati tromblone s ramena).
Nemoj da mi koji dođe na cilj a da su mu ostale ručne bombe. Bomba se baci u podrum ili pred sebe ako je sumnjiv ćošak kuće.
Ispred sebe sam nalazio ( bio sam na špicu klina) odbačene zolje , tromblone, RAPove, puške. Vikali smo i dovikivali se.
Po području koje smo čistili padale su i četničke i naše granate.
Uglavnom , nakon 2 sata izbili smo na njihovu tadašnju prvu liniju. Do našeg dolaska je bio pao samo punkt gdje je bila Martićeva milicija. Na raskrižju srokan UN bov ( taj je i usporio Gromove, istjerali su ga na cestu a iza njega sakrili bestrzani top kojim su kao na dlanu roknuli naše tenkove.
Na jarbolu srpska zastava. Jedan moj budalaš se uspentra i skine je zbog čega sam ga popljuvao jer je bezveze riskirao, ali smo svejedno s njom ritualno brisali čizme.
Tada smo se povezali s tom satnijom Gromova na lijevom krilu i sijećam se da mi je jedan poručnik razmotao kartu i pitao me da je li znam gdje smo točno.
Pokazao sam mu jednu kockicu na karti i rekao mu, eto točno uz temelje ove kuće ležimo.
Super, veli i na motorolu izvjesti gdje se točno nalazi artiljerija u Češkom selu..koju smo doslovce mogli vidjeti, a koji su prali po Sisku.
Ubrzo nadlete 2 aviona i istresu se ispred nas. Četnička artiljerija umukne.
Tu smo prenoćili na četničkoj prvoj liniji. .
Tu noć 4/5.traktorvoza smo prespavali u srpskim kućama.
Ja sam s još četvoricom odabrao kuću uz sam rub šume.
Odmah smo ispucali nekoliko zolja u udaljene kuće do kojih nismo došli...za svaki slučaj, a ja sam postavio nekoliko kinderjaja na potez ispred tog našeg doma.
U kući je još bilo u bojleru tople vode, a u frižideru hladne pive i hrane.
U garaži je bio auto Ford fiesta. Dečki su razvalili autoradio i s akumulatorom donijeli u kuću. Spojili i spojili jednu lampicu od žmigavca da imamo svijetlo pri podu. Jeli kao gospoda.
Osobno mi slijedeće znači više od svih odlikovanja koje imam. Naime, u jednom trenutku vidim da se dečki nešto došaptavaju. Priđe jedan Želja i veli; dogovorili smo se da noćas podijelimo tvoju smjenu straže..ti si danas dosta odradio. Odspavaj. Zaista, spavao sam kao dojenče.
Naime, na taj način mi zahvaljuju što sam eto išao prvi, pravilno vodio..davao dobre upute....iza mene su ostajali mrtvi četnici, a bilo je i zarobljenih i ranjenih.
Taj isti Želja je trojicu smazao kad sam vidio kako pretrčavaju s desna na lijevo ispred mene i jednostavno doviknuo: Želja, Želja sad će ti naletiti trojica..... i još sam ispucao rafal po fasadi kuće iznad njih gdje su trčali. Doslovce je kleknuo i pripremio se pa kad su istrčali stisnuo otponac.
U spavaćoj sobi našao sam u ladici noćnog ormarića, pištolj i 3 zlatnika s likom druga Tita. hehe...koja budala, mislio je da će se vratiti ili da mi nećemo doći.
Garda i ostali iz moje jedinice su sutradan nastavili u Petrinju tj. na današnji dan a ja i moja grupa , nas 12 smo prebačeni u Sunju, tako da sam danas u ovo doba bio u jednom selu kod Sunje, gdje je isto zapelo....ali to su riješili Gromovi kad su se doslovce dovezli tenkom pred bunker, pošto je posada bestrzajnog topa što pobijena što pobjegla na traktoru.
Bez elevacije su topom rasturili bunker u kojem su bila trojica .
Moslavčani su već ulazili u Hrv. Dubicu.
Naslov dnevnika je "kako sam preživio Oluju"...zaista nemam pojma kako sam ostao živ...nije me htijelo..nema smrti bez sudnjega dana...
Držim da sam cijeli rat preživio zahvaljujući solidnoj obuci u bivšoj jna, odličnoj fizičkoj spremi i relativnoj hladnokrvnosti, smirenosti.
Svima koji slave današnji dan- čestitam- , a onima koji ne slave ne mogu reći- više sreće drugi put.
Pakleni tjedan
Pollitika je još uvijek mjesto gdje svoje muke i tugu volim iznijeti. Moji problemi sa zdravstvenim sustavom ne prestaju. I iako mnogi kažu da je nedostatak sredstava najveći problem, ja ne mislim tako. Problem su «ljudi» i «stručnjaci». Mnogi na pollitici znaju da mi je majka 100%-tni invalid. Jedva pokretna, na jedno oko potpuno slijepa, na drugo malo vidi. Srčani bolesnik.
Biti saborski zastupnik je čast? Naravno. Ustav SR Hrvatske iz 1974. tako je i definirao. Na najbrutalniji način. Čast vama i državi, ali trošak po zakonu.
Nadoknađivali su se samo putni troškovi i troškovi boravka tijekom sjednice. Nema plaće!
I danas je čast biti saborskim zastupnikom. Doduše, ne treba za to ići u školu, ali treba uvažavati da ste izborom građana postali krema hrvatskog društva. Vi odlučujete o sudbinama domicilnih i iseljenih Hrvata. Ta odgovornost ima objektiviziranu vrijednost. Plaća, povlaštena mirovina, imunitet. San svakog roditelja u brizi za budućnost svog djeteta.
Ako mogu oni, valjda mogu i ja. Prijevremena mirovina, iskustvo u struci, usmjeravalo me ka društvenom angažiranju. Logičan slijed životnog i profesionalnog opredjeljenja. Bez fige u džepu kao skrivena mana.
U prilog su išle društvene okolnosti. Bipolarnost je podijelila hrvatsko građanstvo, produbilo podjele, blokiralo svaki napredak koji nije imao klijentelističku podlogu.
'Treći put', bez postojećih elita iznjedrenih negativnom selekcijom, bio je logičan odabir.
Tužno je u zadnje vrijeme pratiti pollitiku i u što se ona pretvara . Trollovi gospodare prostorom pollitike. Točno te više nije volja ni pisati ni komentirati, a sve manje ni čitati.
A kao uvod evo linka na tekst o trollovima i par citata:
http://lupiga.com/vijesti/dont-feed-the-trolls-fenomen-trolova-koji-nas-...
Sadizam, psihopatija i manipulacija karakteristike su najizraženije kod internet trolova prema istraživanju kanadskog Sveučilišta u Manitobi provedenom prije dvije godine u kojem je sudjelovalo 1.215 korisnika raznih foruma. U istraživanju "Trolovi se samo žele zabavljati" uspoređivani su testovi ličnosti trolova s njihovim internet upisima, gdje je utvrđeno kako je trolanje ozbiljan i poprilično mračan fenomen, a ne samo neobavezno sarkastično čavrljanje slučajnih sudionika virtualne mreže.
Sadizam se pokazao kao najistaknutija osobina trolera, a psiholozi Erin Buckels, Paul Trapnell i Delroy Paulhus internet trolanje smatraju virtualnom manifestacijom svakodnevnog sadizma.
Navedeni dnevnik predstavlja članak i dio dovršene knjige "copy/paste sudac", koja bi treba ugledati svijetlo dana u proljeće. Objavljujem iz razloga promocije, a nadam se da će vas i zabaviti. Svi događaji su istiniti, ujedno i dokumentarni.
Babo i kompjutori
Dva različita suda po nadležnosti dijele istu zgradu: IGH-a. Zajednički su im jedino podrum i najamnina od oko deset tisuća eura. Ili sto dvadeset tisuća eura godišnje na teret Državnog proračuna.
Podrum kao podrum. 'Rumpelcimer', rekli bi zagrebački purgeri. Tu se čuvaju predmeti koji su arhivirani (zastare i riješeni), tzv. korpore (dokazni predmeti), zaplijenjene 'Nike' i 'Lacoste' iz Banja Luke i najnoviji kompjutori za oba suda i sve sudnice, stigli iz Ministarstva pravosuđa.
Dostavili ih.
'Zašto stoje? Kad će ih instalirati u sudnice?'
'Čekamo stručnu službu iz Ministarstva', vele predsjednici.
I tako mjesecima oprema dijeli podrumsku sudbinu korpore.
Navedeni dnevnik predstavlja članak i dio dovršene knjige "copy/paste sudac", koja bi treba ugledati svijetlo dana u proljeće. Objavljujem iz razloga promocije, a nadam se da će vas i zabaviti. Svi događaji su istiniti, ujedno i dokumentarni.
Kažnjenička bojna
Ameri tradicionalno putuju dnevno sto kilometara od prebivališta/boravišta do svog radnog mjesta.
Najmanje dva sata izgubljenog života u podzemnoj željeznici ili na autocesti koju duhovito zovu najvećim parkiralištem u gradu, u uvjetima stalnog 'rush houra'.
Hrvati kao sesilni, sjedilački ljudi vezani uz zemlju, traže radno mjesto najbliže svom domu. Ameri, pak, traže dom najbliže radnom mjestu.
Sukob koncepcija življenja.
U nemogućnosti pronalaska posla u Zagrebu, postao sam Amer. Dobio sam posao u Sisku.
Divovski polja pšenice i najveće staje goveda na svijetu.
O kome je rijeć? naravno o Saudijskoj Arabiji, no kako je to moguće u zemlji koja se nalazi na poluotoku koji ima puno pijeska, ali i ogromna polja nafte i plina.
Tisuće i tisuće ljudi je stoljećima uživalo u blagodati izvora Tayma na sjeveru Arapskog poluotoka, gdje su izgrađeni ponosni gradovi, koje spominju i stari Asirci.
Ti izvori su napajani od jednog od največih podzemnih jezera na svijetu.
Saudijska Arabija je proizvodila pet puta više žitarica nego što treba, pa je čak poklanjala velike količine susjednim prijateljskim zemljama.
Uz ogromna zelena polja, u Saudijskoj Arabije imaju i 40 000 krava u klimatiziranim stajama.
Puno se je o tome pisalo a i snimane su i brojne TV emisije o tom čudu u pustinji.
Nema više vode juri između dlanova, većina izvora Taymas su suše. Ne samo ovdje, svim oazama Arapskog poluotoka prijeti ova sudbina. Krivnju za to ima katastrofalna politika kraljevske kuće, obilni i najvažniji prirodni resurs nestaje. To je razlog zašto im je zemlja u velikoj krizi, što će za regijsku i svjetsku sigurnost imati razorne posljedice.
Dragi Time ( Oreškoviću ),
nema ni par dana kako smo razgovarali i mislila sam da si neke stvari usvojio, a kad ono čujem da ti je privremeni ured u Sheratonu. Možda ti je neko rekao da je i Kolinda od tamo krenula dok se nije ispraznio Pantovčak pa misliš da je to možda i nekom uredbom propisano, ali nije tako. Vjerojatno ne znaš da je bivša Vlada ustanovila i Ured dobrodošlice ( 2 zaposlena državna službenika ) unutar Državnog ureda za Hrvate izvan RH sa 30 zaposlenih u 2014. godini. Ko da su znali da ćeš doći. Možda ima mjesta u tom uredu za tebe privremeno.Nadam se da ih sada nema puno više od 30. U 2014-oj je za njihove plaće utrošeno zajedno sa doprinosima 5.128.300,91 kn. Ako nisi znao Zmajlović je smješten u ZagrebToweru. Tamo imaš kancelariju sa kupatilom, a zakup se ne može samo tako raskinuti, pa kad već plaćamo manje bi nas koštalo da se iz Sheratona prebaciš u Tower, ako ti Ured dobrodošlice ne odgovara. Najbolje bi ipak bilo da se smjestiš u Ministarstvu financija. Lalovac te željno isčekuje. Još je plaćen kao ministar i nema smisla da ne iskoristiš njegovo znanje. Možda si i ti poput mene proučavao proračun RH, ali tamo bi sigurno dobio informacije iz prve ruke. Znaš i sam da je to najvažniji posao koji te čeka uspiješ li sastaviti Vladu za koju ćeš imati bar 76 ruku u Saboru. Ovi iz Most-a imaju «kratak fitilj» i s njima ne možeš računati na duge staze. Zato požuri.
Razgovor sa Tihomirom Oreškovićem
marival: Gospodine Orešković, vjerujem da vam je poznato kako su rashodi za zaposlene u 2014. iznosili 21,45 milijardi kuna, a u prvih 10 mjeseci 2015. oni iznose 20,57 milijardi. Materijalni rashodi za 2014. iznosili su 7,59 milijardi, a u 10 mjeseci 2015. oni iznose 8,26 milijardi. Da li ćete prije donošenja državnog proračuna provjeriti da li se plaće isplaćuju po zakonu jer iz izvještaja Državnog ureda za reviziju ispada da se često isplaćuju npr. dodaci od 10% za izvrsnost gotovo svima iako svi nisu izvrsni?
Što želim od MOST-a
Moje su se nade obistinile. MOST i njegov čelnik Božo Petrov osvojili su dovoljan broj mandata da s pravom budu prevaga koja će Hrvatsku napokon usmjeriti na pravi put. Jer bez obzira što su HDZ i partneri osvojili relativnu većinu - bez MOST-a nema Vlade pod uvjetom da dvije najjače koalicije ne stvore veliku koaliciju i «pljunu sami sebi u lice». Većinu mogu imati Hrvatska raste + MOST + IDS baš kao i Domoljubna + MOST. O Mostu ovisi kome će Predsjednica povjeriti mandat za sastavljanje Vlade jer budući mandatar morao bi Predsjednici dokazati da uživa povjerenje većine zastupnika u Saboru. Zahtjevima Most-a prije može udovoljiti HDZ jer valja imati na umu da se IDS snažno zalaže za regionalizam. Možda je došlo vrijeme da čelnici nekih stranaka shvate da mogu ostati i samo predsjednici stranaka i da nisu nužno samim time i predodređeni za Premijera.