E, da... Što da napišem, a da bude pristojno i dostojanstveno... Danas sjednem s nećakom i svojim malim od dvije godine na terasu dotičnoga lokala. Naručim kavu kako bih je u miru popio i zamolim konobara za jednu malu čašicu kako bih djetetu natočio njegov sok. Na to odgovara konobar da mi ne želi donijeti čašu jer nije sok iz lokala. Ajde i to shvaćam jer sam i ja jednom davno bio konobar kao i to što sam poslije vodio svoj lokal. Da, piće se ne unaša u lokal i isto ispija, i sam znam ta pravila.. Ali zar za dijete pa da se ne želi donijeti čaša to mi nije shvatljivo... Jer ako sam kome izlazio u susret to su bili roditelji s djecom dok sam radio taj posao. Sreća je jedina što je dijete bilo pored mene jer sve ne bi na riječima završilo. Gdje je nestala ljudskost i plemenitost konobarskog zanimanja? Gazda kao gazda se ispričao i svaka mu čast. Poželio nas je i počastiti pićem ali mislim da piće ne rješava maloumnost i lošu procjenu ljudi koji rade u tom lokalu.... Živio Zagrebe...