" Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist
... i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda. " (dr. Džaferbeg Kulenović)
Ustaška misao ne dijeli Hrvate po staležu (klasi) niti po vjeri (Ustaše su svi Hrvati, katolici, muslimani, pravoslavci, protestanti) te se zalaže za potpunu jednakopravnost svih vjerskih skupina u hrvatskim zemljama te posvemašnje ujedinjenje cjelokupnog hrvatskog naroda i svih hrvatskih zemalja (danas razdijeljenih na Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu -
Sandžak, Vojvodinu tj. Istočni
Srijem i Bačku te
Boku Kotorsku s Budvom).
" U Ustaškom pokretu nema razlike između staleža, nema razlika vjerskih, jer nas sve spaja samo dobro naroda, opstanak i sigurnost države. Spajaju nas rad, borba i ustaška načela, u kojima je sažeto sve, što jedan narod može sebi želiti. "
(Poglavnik dr.
Ante Pavelić)
" Ja sam Hrvat, drugo ime ne ću,
Allahu ekber, za hrvatsku sreću. "
Ljubav i jedinstvo katolika i muslimana Hrvata
Čujte, braćo, jednu priču iz krvavih naših dana,
Kad je bilo i napretek ljudskog mesa za gavrana:
Živjela su do dva brata, a na glasu dva junaka,
Letjela im svjetom slava ko na krilu vjetra laka.
Ali braća mrzila se kao ljute šumske zvijeri,
Mrzila se. Ah, a zašto? Što u jednoj nisu vjeri.
I kad bi se gdjegod sreli, mačeve bi povadili,
Pa po grudi svoje majke krv vlastitu rijekom lili;
A majka im kukavica jecajući, ljutom bolju
Gledala je, gdje joj djeca u slijepoj se mržnji kolju.
Duša joj je, puna rana, danju-noću uzdisala,
I molitvu toplu Bogu, pred nebeski prjesto slala.
Molila je, da u srcu njene djece Bog s visina,
Ukorjeni bratsku ljubav, ljubav mlijeka materina.
Te je molbe Višnji slušo, pa nakon jednog dana
Poslao je svog Anđela iz nebeskih cvjetnih strana.
Jest, poslo je svog Anđela rajskog mira i ljubavi,
Među braću zavađenu, pravo bratstvo da postavi.
Pa kad su se jednog dana na mejdanu braća srela,
Među njih mi
Anđeo pade sa grančicom bijela krina:
"Stojte, reče, dost je borbe! Ta znate li, da ste braća,
Ne čujte li kroz godine majčinog ljutog plača?
Hrvati ste, a majka Vam
Hrvatska je, slika raja,
Njena prošlost, krv i jezik Vas ko sveta veza spaja!
Zar prolijevat bratsku krvcu zato, što Vas vjera dijeli,
Bog je jedan za sve ljude, i Bog bratsku slogu želi.
Dok Vi tako koljete se, Vaša majka bolno jeca:
"Neslogom će i razdorom vlastita me ubit djeca."
O daj zato zagrlte se; majka će Vam sretna biti,
Vaša ljubav njoj je melem, rane će joj izlječiti.
I na njenom tmurnom čelu zasjat će stara slava,
Što je sjala u vremenu velikoga Tomislava!" -
To je reko Božji Anđeo, pa sa granom krina bjela,
Zavađenoj braći tada ovjenčao vedra čela.
I toplijem zagrljajem braća su se zagrlila,
I u oku radosna im suzica se zakrijesila,
"
Mujo brate", Ivo reče, "šta je bilo, zaboravi!"
"Ivo brate", Mujo zbori, "složimo se u ljubavi..."
Eto tako dobri Bog je mir posijo među braću,
I tim mirom učinio majčinome konac plaču.
I danas se Bogu hvala, braća ljube ko golubi;
Ali, ali - Trebević se s Velebitom još ne ljubi.
(
Musa Ćazim Ćatić)
U na fesu
Upitaj me danju noću,
Tko sam, što sam i što hoću,
Vrlo rado - kako ne bi?
Odgovorit ja ću tebi.
Rođen sam u Vlasenici,
Kraj obale bistre Drine,
Na međašu, na granici
Djedovske mi domovine.
Kad su vlaški razbojnici
Preko Drine provalili,
Po mojoj su Vlasenici
Klali, tukli i palili.
Izpred kuće pokraj vrata
Oca su mi živa pekli.
Objesili sva tri brata
I sestrici glavu sjekli.
Ucviljena stara nana
Od tuge je oboljela.
Osušena trešnje grana
Nije čemer preboljela.
A ja sam se negdje skrio,
Ne sjećam se gdje i kako.
Nejako sam dijete bio,
Pa je
Allah htio tako.
Da sam Hrvat znadeš sada
Po gorčini mojih jada.
I evo ti jošte velim,
Što ja hoću i što želim
Ne ću ništa iz milosti
Niti kakvog malog darka,
Niti čije samilosti,
Uvreda je to i varka.
Ne ću novca niti zlata,
Nit' "igara" niti "kruha",
Jer pretječe za Hrvata
Antinoga hrane Duha.
Ne ću štetnog piskaranja
Rušilačke zle kritike,
Niti šupljeg trčkaranja
Sve kavanske politike.
Želim stupit' u vojnicu
I vratit' se domovini.
Daj mi pušku i strojnicu,
U bunker ću moj na Drini.
Daj mi samo ljutog boja,
Nek dušmanska krv se lije.
Daj mi, daj mi - nano moja
Francetiće i legije.
Pa da vidiš kako psine
Od straha se redom tresu,
Kako bježe preko Drine
Netom spaze "U" na fesu.
[
Asaf Duraković, "U na fesu"]
Orijent i hrvatska kultura -
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/9094-ne-trebamo-dokazivati-nau-pripadnost
.html
Hrvati islamske vjeroispovijesti
- http://shp.bizhat.com/I.Korsky.html
- http://hercegbosna.org/forum/povijest/hrvati-islamske-vjere-t2556.html
- published: 12 Nov 2012
- views: 16751