Vojislavljevići na crnogorska ćirilica. Војислављевићи su prvotna crnogorska narodna dinastija, vladari Dukljanskoga kraljevstva od sredine 10.vij. do kraja12. vijeka. Dukljansko Kraljevstvo Tijekom vladavine Vojislavljevića provincija Duklja (nekad dio Rimskoga carstva) uzdigla se od statusa pokrajine u primorju oko Skadarskog jezera na razinu nezavisnog južnoslavenskoga kraljevstva. Službeni utemeljitelj dinastije je Vojislav, dukljanski knez i arhont. Prvi kralj dinastije Vojislavljevića je bio Mihailo kojemu je papa Grgur VII. poslao kraljevsku krunu. Moć dinastije Vojislavljevića je od polovice 11. stoljeća imala uzlaznu liniju. Vrhunac Na vrhuncu su Vojislavljevići bili za doba Bodina, kada se teritorij dukljanskoga kraljevstva rasprostirao od Neretve na zapadu do rijeke Vojuše na istoku (danasnja Albanija), a na sjeveru je obuhvaćalo velike djelove Raške i Bosne. Nakon crkvenog raskola 1054. godine ostalo je Dukljansko kraljevstvo pod Vojislavljevićima rimokatoličko. Srpski župan Nemanja je 1185. napao Duklju, razorio sve njene gradove (izuzev Kotora) i zauzeo je. Titule Dvojica najmoćnijih dukljanskih vladara, kraljevi Mihailo i Bodin, nosili su titule priznate i u Carigradu i u Rimu, općenito i u drugim zemljama i kod drugih naroda: Michaeli Sclavorum Regi Mihailo, kralj Slavena Regis Bodin gloriossimi Bodin, veleslavni kralj Grb Grb Vojislavljevića imao je zlatnu kosu lentu, sa heraldičke lijeve u desnu stranu, koja je razdvajala dijagonalni izduženi štit. Zastupljene su boje crvena i zlatna, kojima se u heraldici simbolizira hrabrost i velikodušnost. Grb Vojislavljevića je temelj na osnovu kojega se povijest crnogorskog državnog grba. Dukljansko Kraljevstvo, na crnogorskoj ćirilici Дукљанско Қраљевство, Краљевина Дукља, također i Duklja,, Дукља, grč. Διοκλεία, Diokleia, lat. Doclea, Diocleia, eng. Kingdom or Duklja, najstarija je crnogorska država. Duklja se, također, etimologički izvodi iz starog indoeuropskog korijena - dhoukl, sa značenjem skrovit, taman, crn, te je očita semantička veza ovoga korijena sa današnjim imenom Crne Gore. Negdje od konca 12. st. za ovo područje sve se više koristi naziv Zeta. Pismo pape. Grgura VII. u kojem je 1078. dukljanskom vladaru Mihailu priznao kraljevsku krunu, obrativši mu se kao Mihailu, kralju Slavena Slavenski preci današnjih Crnogoraca i drugih narodnosti suvremene Crne Gore počevši od 6. st. ovladavali su rimskom provincijom Prevalitanom, gradom Dukljom, planinama i ravnicom okolo Skadarskoga jezera i dijelom obale Jadranskoga mora prihvaćajući, ne samo kršćanstvo, već i etnonim - Dukljani. Etnogeneza Najpoznatiji bizantski kroničar, car (945.-959.) Konstantin Porfirogenet, u svome znamentom djelu De administrando imperio - premda za sve okolne zemlje nabraja južnoslavenske narode, izrijekom Srbe ili Hrvate koji ih naseljavaju - za Duklju ne navodi da su je naselili ni Srbi ni Hrvati, naime pominje samo i jedino: Dukljane. K. Porfirogenet,O Dukljanima i zemlji u kojoj sada obitavaju Dukljani Vojislav, utemeljitelj dukljanske dinastije Vojislavljevića Dukljani su slavensko i-ili slavenizirano stanovništvo Duklje, prve crnogorske države, preci suvremenih Crnogoraca i drugih autohtonih narodnosti Crne Gore.[3] Dr. Špiro Kulišić je utvrdio kako još od najstarijih bizantskih izvora i kasnije nema pomena o tome kako Srbi ili Hrvati u značajnijim skupinama naseljavaju područje u 11. st. oformljene Duklje (cit.u originalu): Wikicitati „U vizantijskim izvorima XI vijeka Dukljani su iskazani kao zaseban etnos, jasno odvojen i od Hrvata i od Srba. (O etnogenezi Crnogoraca, 1980.)" Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Wikicitati „Slavenski pretci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja.. u ranom 6. st., pretci Crnogoraca naselli su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.)" Dr. Neven Budak, razmatrajući krunidbu Mihaila, prvog kralja Duklje i činjenicu da je "zavladao susjednim sklavinijama" u svjetlosti etnonima Dukljani, veli: Wikicitati „Time su postavljeni temelji za širenje dukljanskog etničkog imena na šire područje, što je moglo dovesti (da zbog promjene odnosa snaga nije došlo do obrata) do etnogeneze čiji bi rezultati bili bitno drugačiji od današnjih." Nakon srpskog osvajanja Dukljanskoga kraljevstva, tijekom narednih stoljeća, uz ne male otpore će pravoslavlje postati dominatnom vjerom. Paradoks se očituje u činjenici da je Nemanja, raški veliki župan koji je predvodio Srbe u pohodu na Duklju - kao dijete oca-izbjeglice iz Raške, bio kršten upravo kao katolik u Duklji. Wikicitati „A kako su u zemlji toj (Duklji -- op.a.) latinski jereji, to se po volji Božjoj udostoji da u hramu primi latinsko krštenje."

• published: 26 Sep 2013
• views: 63