1884. - Na prijedlog Mihovila PavlinovićaDalmatinski sabor donio odluku da se sa strankama razgovara na hrvatskom jeziku i da nitkog se ne smije primiti u državnu službu ako uz talijanski jezik ne dokaže i poznavanje hrvatskoga jezika.[1]
1902. - Juraj Biankini u Dalmatinskom saboru zahtijevao da se prihvati zakon po kojemu bi privatne dječje vrtiće i pučke škole smjela pohađati samo djeca kojoj je materinji jezik onaj koji se u tim privatnim školama uči i podučava; cilj zakona bio je spriječiti da talijanska Lega Nazionale uz pomoć iredentističkog društva Dante Alighieri širi mrežu vrtića i škola. Austrijske vlasti protivile su se primjeni ovog zakona, u duhu suradnje s autonomašima.[1]