Družba Isusova
 |
| Naziv reda |
| latinski: Societas Jesu (SJ) |
| hrvatski: Družba Isusova (DI) |
| Godina utemeljenja: 1540. |
| Osnivač: Sveti Ignacije Lojolski |
Družba Isusova (lat. Societas Jesu, S.J., SJ ili SI) je muška redovnička zajednica čiji članovi se nazivaju Isusovci (Jezuiti). Geslo im je Ad Maiorem Dei Gloriam, odnosno "Sve na veću slavu Božju!".
Vrhovni redovnički poglavar, "general" cijele Družbe, svoje sjedište ima u Rimu, a zajednicom upravlja preko svojega vijeća. Tu službu od 19. siječnja 2008. izvršava španjolski isusovac o. Adolfo Nicolás, koji je redovnički i svećenički život proveo na Dalekome Istoku, poglavito u Japanu i na Filipinima. Sve odluke, koje bitnije utječu na Družbu, njezin život i djelatnost, donose na općem saboru Družbe. Opći sabor bira i novoga vrhovnoga poglavara, kojemu služba nije vremenski neograničena.
Isusovci spadaju u najbrojnije katoličke redovničke zajednice, a osim po duhovnoj djelatnosti poznati su po svojem djelovanju u znanosti i mnogim društvenim djelatnostima. S obzirom na bogoslužnu obrednu pripadnost, isusovci pripadaju rimskom (rimokatolici), bizantskom ili grčkom obredu (grkokatolici) i drugim katoličkim obredima.[1]
Sadržaj
Povijest[uredi VE | uredi]
Sv. Ignacije Lojolski, osnivač ove družbe je napisao "Formulu Instituta", dokument, u kojemu je sažeto iznio njezinu svrhu. Pavao III. je 27. rujna 1540. svečano odobrio ovu redovničku zajednicu, a Ignacije Lojolski je bio izabran za prvoga vrhovnog poglavara, odnosno generala družbe i na toj je službi ostao sve do svoje smrti 1556. Nakon odobrenja družbe, isusovci su se brzo proširili po Europi. Najviše su se angažirali u školstvu i prosvjetljenju europskog pučanstva općenito. Ignacije Lojolski je osnovao "Rimski kolegij" koji je papa Pavao IV. 1556. uzdigao na razinu sveučilišta, koje je od 1583. godine nosi ime "Gregorijansko sveučilište". Za izobrazbu mladih isusovaca osniva se u Rimu "Collegium Germanicum", a utemeljuju i učilište "Biblicum" za promicanje biblijskih znanosti i "Institutum Orientale" koji ima zadaću zbližiti istočnu i zapadnu Crkvu. Vode i papinsku zvjezdarnicu. U Europu su isusovački istraživači donijeli kišobran, vaniliju i druge mirodije.
U Sjevernoj i Južnoj Americi okupili su stanovnike prašume, Indijance, u stalna sela, tzv. "redukcije". Te su redukcije uskoro postale vrlo uspješne na privrednom području, međutim vrlo brzo su propale zbog gramzljivosti europskih osvajača za njihovom zemljom i dobrima koja su ostvarivale. Budući da je isusovački red svoje članove uvijek slao u žarišna područja koji su bili angažirani u rješavanju gorućih problema, red je nerijetko zbog toga upadao u mnoga razračunavanja. Stoga je doživljavao i da mu se dive, ali i da ga uvijek i progone. Papa Klement XIV.. tako pod pritiskom Burbona i janzenista izdaje bulu Dominus ac Redemptor kojom ukida Družbu Isusovu 1773. Pio VII. ponovno je uspostavlja 1814.
Isusovci i znanost[uredi VE | uredi]
Uz bogatu duhovnu, prosvjetnu i kulturnu tradiciju, djelatnost isusovaca je obuhvaćala i niz znanstvenih disciplina, što se i danas ostvaruje kroz suradnju sa raznim znanstvenim institutima. Na primjer, isusovci su se značajno posvetili proučavanju potresa i seizmologije, koja je opisana kao "isusovačka znanost".[2] Isusovci su također opisani kao "najvažniji doprinositelji eksperimentalnoj fizici u sedamnaestom stoljeću".[3]
Doprinos ovog reda se očituje i kroz 35 Mjesečevih kratera koji su dobili imena po isusovačkim znanstvenicima. U svom radu isusovci su se služili tiskarstvom, glazbom, sakralnom umjetnošću. Izumili su dijapozitiv, kod mjerenja temperature prvi upotrijebili živu, otkrili pojave pri lomu svjetla razbijanja boja kroz prizmu, sudjelovali u stvaranju osnova analitičke geometrije, postavili diferencijalni račun, kozmološka teorija praatoma isusovca Georges Lemaîtrea koja je iskorištena u Teoriji Velikog praska i sl.
Poznati isusovački znanstvenici su i Bartol Kašić, Ruđer Bošković, Jakov Mikalja, Ivan Vreman, Juraj Habdelić, Ardelio della Bella, Ferdinand Konščak, Rajmund Kunić, Benedikt Stay Stojković, Ignacije Szentmartony, Ivan Luka Zuzorić, Francesco Cetti, Bonaventura Cavalieri, Pierre Teilhard de Chardin, Emile Licent, János Sajnovics, Nikola Kopernik[4]...
Stjepan Glavač je napravio prvi zemljovid Hrvatske. To je bilo 1673. godine. Tada je upotrijebljeno po prvi put mjerilo u hrvatskoj milji (millaria croatica). Kazimir Bedeković Komorski je filozofskim traktatom o Newtonovom radu pionirski pridonio uvođenju novih fizikalnih djela u znanost.[5]
Ignacije Szentmartony je istraživao Amazoniju. Na osnovu njegovih mjerenja duž Rio Negra kartografirana su tamošnja područja. Zbog lošeg postupanja kolonista prema domaćem stanovništvu, digao je svoj glas protiv toga, zbog čega je bio sankcioniran.[6]
Ovaj je red bio specijaliziran za katoličku obnovu. Uže područje mu je bila prosvjeta i izdavačka djelatnost. Razvio je široku djelatnost, tako da je 1773., kad ga se ukinulo, u Europi i izvaneuropskim zemljama imao 845 odgojno-prosvjetnih zavoda. Gotovo je svaki važniji intelektualac iz 17. i 18. st. bio pohađao neki od isusovačkih zavoda, a od iznimnih imena valja navesti Pierre Corneille, Molière, René Descartes, Charles-Louis de Secondat Montesquieu, Honoré de Balzac, Voltaire, Torquato Tasso, Ludovico Antonio Muratori, Galileo Galilei, Calderon de la Barca, Ruđer Bošković i ini[7].
Isusovci su pridonijeli stvaranju zbirnog eruditskog djela o crkvenoj povijesti hrvatskih zemalja Illyricum sacrum.[8]
Isusovci i protestantizam[uredi VE | uredi]
Jedan od razloga osnivanja isusovačkog reda bio je zaustavljanje širenja reformacije. Dio službe isusovaca bio je poticati ljude na poslušnost vjeri kako ju razumijeva Katolička Crkva.
Ignacije je napisao: "Vjerovati ću da je bijelo što vidim crno, ako hijerarhija Crkve to tako odredi".
Henry Garnet, vodeći engleski isusovac koji je sudjelovao u "Izdaji prahom", obješen je zbog izdaje, dok je njegov podređeni redovnik Oswald Tesimond uspio izbjeći uhićenje i suđenje.
Isusovci u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]
U Hrvatsku su isusovci došli još za života Ignacija Lojolskog. Prvi Hrvat isusovac je Toma Zdelarić koji je stupio u isusovce 1554. U hrvatskim gradovima isusovci otvaraju svoje škole i rezidencije u kojima razvijaju svoj uobičajeni apostolat. U Zagreb dolaze 1606. a već slijedeće godine osnivaju gimnaziju. Promicanje njihova studija filozofije na viši studij bilo je utiranje puta zagrebačkom sveučilištu. U Rijeci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636., u Dubrovniku počinju graditi kolegij 1662. a sagradili su i crkvu sv. Ignacija 1725. godine, u Osijek stižu 1687., u Petrovaradin 1693. i Požegu 1698., a u Split 1722. godine.
Hrvatski isusovci imaju vlastitu redovničku pokrajinu, koja se naziva Hrvatska pokrajina Družbe Isusove. Ova redovnička pokrajina teritorijalno zahvaća područja više državâ, te se osim Hrvatske i Bosne i Hercegovine, proteže također na Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Bugarsku. Sjedište joj je u Zagrebu, Palmotićeva 31. Trenutno broji oko 160 članova.
Najpoznatiji hrvatski isusovci:
- Ruđer Bošković, jedan od najvećih europskih znanstvenika
- Ardelio della Bella, talijanski isusovac koji je djelovao u Hrvatskoj, propovjednik, misionar, znanstvenik, pisac, leksikograf, autor jednog od najstarijih hrv. rječnika
- Izidor Bistrović, isusovački novak, ubijen na odlsuženju vojnog roka u JNA
- Ivan Fuček, teolog i sveučilišni nastavnik
- Juraj Habdelić, hrvatski književnik i jezikoslovac
- Bartol Kašić, pisac prve hrvatske gramatike
- Jakov Mikalja, autor hrvatsko-talijansko-latinskog rječnika
- Antun Kanižlić, hrvatski književnik
- Ferdinand Konščak, misionar, poznati istraživač Kalifornije, kartograf, geolog, matematičar, prirodoslovac, astronom, graditelj
- Ivan Koprek, filozof i sveučilišni nastavnik
- Rajmund Kunić, hrvatski jezikoslovac, pisac i prevoditelj sa starogrčkog i latinskog
- Franjo Ksaver Pejačević, povjesničar i pedagog
- Petar Perica, pjesnik, ubili ga partizani na otočiću Daksi zajedno s ovećom skupinom uglednih Dubrovčana 25. listopada 1944., odmah nakon pada grada Dubrovnika u njihove ruke
- Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački
- Benedikt Stay Stojković, hrvatski pjesnik latinist, filolog, profesor retorike povijesti
- Ignacije Szentmartony, prvi hrvatski istraživač Amazone, matematičar, astronom
- Mijo Škvorc, bivši zagrebački pomoćni biskup
- Ivan Vreman (Ureman), poznati matematičar i astronom uopće
- Ivan Luka Zuzorić, povjesničar i astronom
- Stjepan Krizin Sakač, povjesničar i iranist
- Stjepan Glavač, kartograf
- Antun Cvek, "dobri duh Zagreba", humanitarac, dobitnik nagrade Ponos Hrvatske[9][10][11][12][13]
- Atanazije Jurjević, prevoditelj (školovao se na isusovačkom Ferdinandeumu, nije se zaredio, no neki ga izvori navode kao isusovca)
- Ignacije Szentmartony, istraživač Amazonije, matematičar, astronom, misionar
- Tonči Trstenjak, sveučilišni profesor, novinar na HRT-u
- Marijan Gajšak, kipar i slikar
- Stjepan Šimeta, hrv. pjesnik
- Petar Galauner, visoki crkveni dužnosnik, regionalni asistent Slavenske asistencije u generalnoj kuriji Družbe Isusove u Rimu.
- Ante Alfirević, svećenik, kulturni djelatnik, filozof, bogoslov, promicatelj zadrugarstva, katoličkog nakladništva, katolički novinar, pravaš, vođa Hrvatskog katoličkog pokreta
Od misionara je najpoznatiji Ante Gabrić.
Danas u Zagrebu isusovci vode Filozofski fakultet Družbe Isusove, Filozofsko Teološki institut koji je podružnica rimskog Papinskog sveučilišta Gregoriane[14] i odjel za kršćanski nazor. Sve do nedavno bili su odgovorni za Dječačko sjemenište na Šalati i za Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju (1998., nakon čega ju vode biskupijski svećenici).[14] U Osijeku vode klasičnu gimnaziju.[14] Mnogo hrvatskih isusovaca služi u misijama, radi u izdavačkoj djelatnosti, na TV-u i radiju, na župama i u katehezi. Vode isusovačku službu za izbjeglice, daju duhovne vježbe i vode pučke misije te Zakladu "Biskup Josip Lang".
Sveci, blaženici i sluge Božje[uredi VE | uredi]
Sveci, blaženici i sluge Božje iz njihovih redova su:
- Sv. Ignacije Lojolski
- Sv. Franjo Ksaverski
- Sv. Stanislav Kostka
- Sv. Alojzije Gonzaga
- Sv. Ivan Berchmans
- Petar Barbarić, sluga Božji
Generali[uredi VE | uredi]
Poznate isusovačke ustanove izvan Hrvatske[uredi VE | uredi]
- sveučilište John Carroll University u Clevelandu
- Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu
- sveučilište Fordham u New Yorku
Poznati laici i isusovačka učilišta[uredi VE | uredi]
(popis nepotpun)
Poznate osobe koje su se školovale na isusovačkim učilištima (gimnazije, srednje škole, fakulteti, sveučilišta):
Poznati visoki crkveni dužnosnici[uredi VE | uredi]
- Jorge Mario Bergoglio, papa Franjo (2013. -)
Poveznice[uredi VE | uredi]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ metro-portal.hr, pristupljeno 17. kolovoza 2015.
- ↑ Susan Elizabeth Hough, Richter's Scale: Measure of an Earthquake, Measure of a Man, Princeton University Press, 2007, ISBN 0-691-12807-3, str. 68.
- ↑ (1986.) God and nature. Historical essays on the encounter between Christianity and science, Berkeley, California: University of California Press. ISBN 0-520-05538-1; ISBN 978-052005-538-4.
- ↑ Mr. Karlo Vinković: Nedemokratski obračun s papom. La Sapienza popustila manjini. Ukupan broj profesora i predavača na Sveučilištu La Sapienza je 4500, peticiju je potpisalo njih 68. Hrvatsko slovo, str. 29, petak, 25. siječnja 2008.
- ↑ Alica Bačeković: Alojz Jembrih, Kazimir Bedeković (1727.-1782.) - teološki, filozofski i dramski pisac 18. stoljeća, Beč-Ludbreg-Varaždin-Zagreb, 2001., Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, sv.27. br.1-2 (53-54) prosinac 2001., str. 351
- ↑ Dnevno.hr Na današnji dan - hrvatski isusovac koji je istraživao Amazoniju - 1718., 27. listopada 2012.
- ↑ Vijenac br.433/2010. Stjepan Krasić: Matica hrvatska - Hrvatski jezik normiran je u 17. stoljeću
- ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 498
- ↑ Katolici
- ↑ Dnevnik.hr Pomozimo udruzi 'Kap dobrote'!
- ↑ Slobodna Dalmacija SLAP DOBROTE Pater Cvek - apostol gradskih siromaha i očajnika
- ↑ Kap dobrote
- ↑ IKA Dokumentarni film „Pater Cvek" u splitskoj Kinoteci Zlatna vrata
- ↑ 14,0 14,1 14,2 Hrvatska biskupska konferencija Crkvena učilišta i škole
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Družba Isusova |
Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: isusovci
- LZMK / Proleksis enciklopedija: isusovci (jezuiti, Družba Isusova)
- Isusovci u Hrvatskoj
- Isusovci u svijetu
- Prostor Duha – svakodnevna molitva online
- Filozofski fakultet Družbe Isusove
- Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
