Nisam depresivna, ako izbjegavam gužvu,
ni bezvoljna, jer me kafići ne uzbuđuju,

nisam mrzovoljna, ako u kiču ne vidim ljepotu,
ni anksiozna, jer me površnosti izluđuju.

Samo pokušavam udahnuti život,
koji ima odvažnu ljepotu,
plemenitu tugu,
i čistu istinu.

Pokušavam biti skoncentrirana,

zaboravila sam sve što se nije dogodilo,

pripremljena na sve što se neće dogoditi.

I uspijevam.

A onda
jedna tišina -
i sve se uruši.

OPROST

Opraštam sve,
od začeća do smrti,
prošlo i buduće,
svim dragim,
poznatim
i nepoznatim ljudima.

Opraštam posebno sebi
sve propuste,
očekivanja,
greške,
laži...

Al najviše opraštam Bogu,
(Bogu iz mojih molitvi,
znam da to nije On)
jer – tko je više od Njega kriv,
za ovaj strah,
koji nas sve progoni,
i navodi...
od začeća do smrti.

Najteže me povrijede oni koji me ne dotaknu,
ne dođu,
ne pošalju,
ne napišu,
ne znaju...

Nevidljivi,
a ipak najjači.

Čekam da počne padati
kiša i sve ostalo,

pa da se napokon
uskladim

sa svijetom.

Volim onoga koji je kraj mene,
ali ne vidim ga,
dok zajedno spavamo,
kuhamo,
jedemo,
pričamo,
smijemo se...

oči mi se otvore tek -
na putu za bolnicu.

Ljubila sam te oprezno,
plaho,
bojeći se,
ako popustim,
i dodirnem te onako kako zaista želim -

probudit ću se.

Prijelaz koji me najviše plaši

Prijelaz iz djetinjstva u mladost,
to zovu pubertetom
i on sve opravdava.

Prijelaz iz škole na posao,
to zovu pripravničkim
i on sve opravdava,

pa prijelaz u majčinstvo,
prvo je - ne zna još ništa...

ali prijelaz u zrele godine
nitko ničim ne pravda,

jer sad sve trebam znati,
biti i imati
iskustvo i sigurnost,

a zapravo
tlo pod nogama - nestaje, podrhtava,
sve se urušava

i plaši više od ikojeg početka prije
jer nema opravdanja
i ne daje nadu.

Poslao je poruku,
nevjerojatnu,
hrabru,
najdražu,
dugo,
dugo,
čekanu.

DA!

Iznenada -
od sreće sam se probudila.

Moj Bog nije i tvoj Bog,
moj je nespoznatljiv,
ne mogu ga razumjeti,
njegovi zakoni su mi teški,
njegova krv me plaši,
njegov oprost ne oslobađa
moje krivnje i savjest.

Pa ipak,
molimo se Njemu istom,
Bogu mome i tvome,
ti s punom vjerom,
ja s kolebanjem i sumnjom,
ne u Njega,
nego u sebe i svoju vjeru.