po putu i azimutu

Kad se već nisam se dugo šetao lisinskim šumama, prihvatio sam poziv dvojice iskusnih planinara za obilazak nekih vrhova Lisinskog planinarskog puta. Ovo šumsko područje Ćićarije proglašeno je 1998. g. zaštićenim krajobrazom i time razlog više za obilazak. Šteta što je planinarski dom Stanko Jurdana na Lisini već više godina zatvoren, a sjećam se još kao mali da je bio dosta dobro posjećen jer ima lijepu okolinu i puno mjesta za razne igre na livadama, jog za boćanje i mjesto za roštiljanje.



Kod doma smo zatekli veselo društvo od dvije tri porodice koji su tu feštali i čak nas ponudili pićem (kad već dom neradi, jel').


U blizini su se na cvjetovima sladile strizibube


i leptiri.


Krenuli smo od doma na Lisini prema vrhu Lisina. Nakon početnog "izlijetanja" sa staze jer nismo dobro shvatili tablu sa strelicom i produžili smo ravno šumarskom cestom umjesto skretanja naglo lijevo strmim puteljkom u šumu. Obzirom da nije bilo uz tu cestu nikakvih markacija vratili smo se nazad i brzo pronašli put kojim smo trebali poći, a koji nas je doveo na drugu cestu, kojom se inače može doći kolima okolo i skratiti put do vrhova Lisina i Šija.


Oznake lisinskog planinarskog puta su ovakve.


Nekoliko puta presijecamo ceste i uspinjemo se kroz miješanu šumu.
border="0">

Na jednoj livadi sam ugledao nekoliko ovakvih orhideja


i plavih zvončića.


Primjetio sam i nekoliko grmova otrovnog velebilja koje ima ove lijepe cvjetove, a bobe boje borovnice veličine višnje obložene zelenom petozubom čašicom nemojte nikako probati. Srećom uglavnom raste u planini daleko od naselja, ali svejedno bilo je dosta slučajeva trovanja ovom biljkom. Latinski naziv je Atropa Belladonna (atropos = neumitan, bella donna = lijepa gospa).


Nakon zadnjeg prelaska cestice kojom se može doći i blizu najviše točke Lisinskog planinarskog puta i ovog dijela Ćićarije, vrha Šija ili Gomila (1234 m) imamo još ovaj strmi uspon do vrha Lisine (1135 m).


Vrh Lisina izgleda kao pravi vrh sa strmim padinama, jedino što nema pogleda zbog guste šume.


Moja malenkost na vrhu.


Slika bobica velebilja skinuta sa interneta, moja ove zanimljive bukve pod vrhom Lisina i karta lisinskog puta na većim slikama.

Nakon spuštanja sa prohladnog Platka odmah postavljamo startno i ciljno mjesto i kontrolne stupiće za sprint utrku po puno toplijem središtu grada Rijeke uz pomoć vrijedne trojke iz OK Maksimir. Obzirom da je ovo prva utrka u orijentacijskom trčanju u gradu svaka kontrola ima i nekoga tko pazi na nju kako ju ne bi dirao nitko osim natjecatelja. Start je bio na Korzu.


(snimio Aleš Poljanšek).

Ovaj orijentacist kao da se pita: -lijevo ili desno?


Jedan od kontrola bila je i uz ovu platanu kraj fontane koju nazivamo i Kawasaki fontanom jer je japanski grad prijatelj Rijeke Kawasaki poklonio skulpturu Prijateljstvo koja je postavljena uz ovu fontanu. Čuvarima ove kontrole nije preteško jer sjede u hladu platane i piju piće iz kafića.


U čuvanju kontrole (za ovu utrku napravljenog konjića sa kontrolnom stanicom umjesto uobičajenog stupića, koji se inače samo upikne u zemlju u šumi) imali su i ovakvo pojačanje.


Pogled s druge strane na fontanu. Vedran ovu gradsku utrku ne trči nego, kako izgleda, moralno pomaže čuvarima kontrole.


Ja čuvam ovu kontrolu na skalinama preko puta zatvorenog Rozi bara .Nikolina iz OK Torpedo ju brzo pronalazi i trči prema drugom mjestu u seniorkama.



U blizini se nalazi i ovaj grafit sa majstorima koji popravljaju torpedo.


Iza ovih grafita preko trga (ispod kojeg je podzemna garaža), bivšeg školskog igrališta, također trče orijentacisti.


Proglašenje u večernjim satima na podiju odakle se startalo. Komentatori su Goggi iz Austrije i Marin iz OK Torpedo, domaćina natjecanja. Medalje predaje glavni organizator Jasper uz pomoć Tine. (Kod žena najbolja Veronica iz Craiove u Rumunjskoj, druga Nikolina, treća Dorottya iz mađarske Baranje. Svi rezultati su ovdje.


Skidanje zastava.




Drugi dan se svi koji smo u organizaciji dižemo rano, ponovo postavljam putokaze i dolaskom pred Kastav pokazujem orijentacistima gdje mogu parkirati i kuda krenuti prema mjestu okupljanja. Vrijeme ponovo prohladno i sa kišom, tako da smo natjecatelje smjestili u gradsku ložu kako ne bi pokisli. Postavljač staze Wolfgang, zvani Goggi se duže zadržao u teže prohodnim terenima i start je kasnio jednu uru, ali to nije previše smetalo orijentaciste jer su se grijali u obližnjim kafićima. Start je bio odmah iza velikog zdanja nikad dovršene Crekvine.


Najmlađi na postolju.


I najstariji (drugi i treći Mladen i Radovan).


Nikolina i ovaj put na postolju u najjačoj kategoriji.


Na kraju proglašenje najboljih ekipa među zidinama Crekvine i završetak natjecanja.
Neki su bili jako zadovoljni ovim teškim terenima oko Kastva, a neki su rekli da je ovo više za alpiniste nego za trkače.


Ekipni prvaci su ekipa Veneto, drugi Bayern, treći Steiermark, Hrvatska je peta.