Još u 1980-ih, počela je praksa da kamenolomi i šljunčare rade kršeći propise. Nakon osamostaljenja Hrvatske, to se strelovito povećalo. Cijela ta djelatnost radi 90% mimo propisa. Dobiju, recimo, koncesiju za istraživačke radove na nekoj lokaciji, a onda umjesto par tisuća kubika iskopaju milijune kubika kamena i nikome ništa. Mnogo se puta bunilo stanovništvo u bliskoj okolini, zbog buke, vibracija, teških kamiona koji prolaze cestama koje za to nisu predviđene, ali ima ih premalo da nešto postignu. O tome sam kao novinar u jednom malotiražnom tjedniku pisao prije 12-13 godina.
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
Prašina ugušila Ivanec
U zalazu sunca
Plovi, plovi, u zalazu sunca,
Bez straha, sama;
Ti u svjetlost hodiš,
Dok nama osta tama.
Al' beskraj noći,
Ni vječno, tamno more,
Ne sklopi ti oči
Nit' zaboravu preda.
Spomen tvoj vječni
Nije od kamena,
Već ruka je što kleše
I riječ znamena.
To što te nema,
Ne postoje riječi;
Tek kiša što se sprema
I cvijeće što vene.
Ni suze,
Nit' tuga,
Ni Bog što te uze,
Nit' pjesma duga.
Tek vječni san,
I vječne riječi;
Utjeha vječna,
I vrijeme što liječi…
Vesni Parun (1922-2010)
i mojoj majci Đurđici Carić (1924-2010)
U doba Zagreb summita prije četiri-pet godina (možda se sjećate velikih prometnih gužvi) po prvi puta sam shvatio kako smo u cjelini, kao država, u velikom problemu. Tada je Sanader bio na vrhuncu svoje moći, no na summitu je govorio i Mart Laar, bivši Estonijski premijer i za Hrvate gotovo nepoznati političar koji je o korupciji rekao doslovce slijedeće: "Borba protiv korupcije počinje tako da sam nisi korumpiran.".
Promatrajući način na koji su se dijelili poslovi, impresivnu kolekciju satova tadašnjeg premijera, način na koji je stekao vlasništvo nad svojom kućom ili uostalom način na koji komunicira sa svojom okolinom bilo je jasno da borba protiv korupcije u hrvatskoj pada na prvoj stepenici. U posljednjih nekoliko godina parazit korupcije progutao je društvo i nakon odlaska Sanadera očito je došlo do promjene. Ne tvrdim da smo se doista počeli obračunavati s korupcijom jer mi se više čini da je pod tom borbom u stvari zamaskiran obračun s mrtvim tijelom HDZ-a, no svaki novi dodatni centimetar slobode za policiju i pravosuđe otvara prostor kojeg će zainteresirani teško obuzdati u budućnosti i barem s te strane je situacija ipak nešto bolja.
Niz komentara na ovog blogu po drugim temama su me navele da napišem svoji prvi dnevnik na pollitika.com, a i općenito. Tako da molim za razumijevanje u slučaju nezgrapno napisanog texta, pokušati ću odgovoriti na nekoliko tvrdnji. No pri tome pokušati zadržati svoj stil kojim se služim u komentarima i replikama, dakle puno činjenica, malo osobnih stavova ( u prvoj polovici texta).
Smatram da je nepoznavanje izbornog sustava veliko na ovom blogu koji pretendira na biti mjesto na kojem se na visikom nivo raspravlja o politici, naravno niti među drugim društvenim skupinama ne dobivam bolje rezultate.
Već je se nekako naveliko priča o izborima, makar, eto izgleda da ćemo se strpiti do redovnog roka.
Hrvatski sabor kao vrhovno zakononodavno tijelo bira se iz 3 sastavnice
1.) Hrvati ,Građani s prebivalištem u RH: 140 mjesta 92%
2.) Hrvatski državljani bez prebivališta u RH 5 mjesta 3%
3.) Pripadnici nacionalih manjina 8 mjesta 5%
1. Skupina je podijeljena u 10 izbornih jedinica iz kojih se bira po 14 zastupnika.
Tu je bilo puno povika zbog neprirodno spojenih izbornih cjelina, no izborne cjeline imaju podjednak broj birača tako da su s te strane dobre zbog regularnosti.
Sudbina demokracije
Sjećate li se kako smo prije rata vapili za demokracijom. A sada, kad je imamo, barem na papiru, tek sada vapimo za njom????
Jeste li sigurni da ste ju ikada stvarno željeli – onu pravu istinsku demokraciju.
Evo jedne priče koja govori o tome. U originalu nije imala nikakve političke konotacije, ali kad joj se doda onih nekoliko riječi na kraju, pretvara se u politički pamflet, i, naravno, obezvrijeđuje njena umjetnička narav.
Zaostala guska
Nisam neki stručnjak za perad, najmanje za ptice a ponajmanje za ptice selice. Poznato mi je ipak kako ptice selice uvijek mijenjaju mjesto boravka kada se spuste guste magle i počnu hladnoće. Nepogrešivo, strogo precizno, organizirano, i na vrijeme odlaze u toplije krajeve te se nakon odlaska zime vraćaju u isto podneblje i ista mjesta.
Rade to čak i guske, divlje guske. Zašto to rade i guske, tako dobro pofutrane toplim perjem, obložene slojem guste, žute i tople masti (kažu: ljekovite čak!!??)…, i nije mi baš jasno.
Formacija im je stroga u tom letu, rekao bih, „ozakonjena“ čak; - navodno! I cijela formacija, koja sadrži na tisuće, stotine tisuća i milijune gusaka podržava i formira ta pravila oduvijek. Svakako, najmanje onoliko koliko traje pamćenje ovih gusaka!
Postoji stroga hijerarhija formacije, leta, rute, cilja i roka povratka. Nema izuzetaka ako se jato želi domoći cilja i sačuvati sve sudionike ovog neobičnog fenomena ili potrebe preživljavanja čak.
Poznato je, i upravo jučer viđeno među onih 140 odabranih gusaka i gusana u gusenjaku, kako je teško vratiti se u vodeći vrh formacije kada jednom u njoj izgubiš mjesto!
Porezno ubijanje krave i trave
Jel se itko sjeća TV emisije od pred par godina gdje su sjedili Šuker i Polančec i na pitanje kako se vlada priprema na nastupajuću krizu obojica su uvrijeđeno ustvrdili da nema krize i da su to zlonamjerna podmetanja. Mislim da si svi možete dočarati standardnu Šukerovu aroganciju i nadutost, a i Polančecovu “pričam ti pirču”.
No, na našu žalost, Lolek i Bolek hrvatskih financija nisu standardno imali pojma i jednostavno “Krize bi!”. Posebno je žalosno što je to bilo vrijeme velikih zarada u raznim fondovima gdje je dnevni rast prelazio 1%, investicija je bilo u nevjerojatnim količinama i sve je bilo u totalnoj euforiji (sve nimalo sumnjivo ili upozoravajuće). Naravno, prvi znakovi da banke to ludilo više ne mogu podnijeti su već bili vidljivi i ministrima financija i gospodarstva bi sve to trebao biti siguran znak da “ne bu dobro”. Bilo bi to tako da mi imamo ministre koji se brinu za svoje resore, no ova dvojica, a pogotovo ovaj koji još nije u Remetincu, nažalost nisu baš neki.
Posljednja i vjerojatno najkontroverznija odluka Ustavnog suda o neodržavanju referenduma o ZOR-u izbacila je na svjetlo dana još jedan apsurd - bezgrešnost Ustavnog suda kao institucije. O čemu se tu radi? Krenimo sasvim konkretno. Recimo da je odluku o neodržavanju referenduma donijela neka druga državna institucija, a ne Ustavni sud. I recimo da je u obrazloženju te odluke pisalo slijedeće:
Beogradske Novosti prenose vijest iz ureda predsjednika Borisa Tadića, da će hrvatska turneja trajati tri dana, u prvom tjednu studenoga. Naravno, srpski su mediji odmah priupitali da li će Tadić u Vukovar, na što je Ured predsjednika diplomatski odgovorio da se protokol još razmatra. Znači, naslov ovog dnevnika je promašen, jer nije potvrđen dolazak srpskog predsjednika u Vukovar. Ponudit ću nekoliko suprotnih tvrdnji.
Kad sam jučer pisao dnevnik o posljedicama Polančecove izjave kako se „u vrhu HDZ-a oduvijek znalo da Šeks u svako doba može dogovoriti odluke Ustavnog suda”, nisam ni slutio kakav će nam nastavak te priče ponuditi upravo – Ustavni sud. I to kakav nastavak. Ustavni sud je s današnjim datumom donio Odluku (cijela odluka u pdf formatu nalazi se ovdje, dok skraćeno priopćenje možete vidjeti ovdje) kojom se utvrđuje da su “prestale postojati pretpostavke za raspisivanje referenduma”. Kraće rečeno, Ustavni sud je odlučio da referenduma neće biti. Iskreno, unatoč napisanom u prošlom dnevniku “Ostavka Ustavnog suda”, nisam vjerovao da će se Ustavni sud usuditi ići toliko daleko u negiranju egzaktnog teksta Ustava. Očigledno sam bio u krivu. Još jučer mi je spočitnuto da ne mogu odluke Ustavnog suda proglašavati neustavnima zbog toga što mi se ne sviđaju. Zapravo, potpuno je nebitno da li se meni osobno sviđaju. Nažalost, potpuno je nebitno i da li su u skladu sa egzaktnim i nedvosmislenim tekstom Ustava. Jedino je bitno da se sviđaju – Vladimiru Šeksu. Evo i zašto:
