Nakon slabašne nade potpaljene svekolikom aklamacijom Hamdije miljunaša od strane šire hrvatske javnosti, još jednom smo se uvjerili kako je hrvatska svakodnevnica još uvijek zakopana u koncept rasne netrpeljivosti i prešutnog prihvaćanja nasilja prema romima u Zagrebu.

U subotu 21. siječnja u ranim satima u tramvaju na Vukovarskoj ulici bila sam svjedokom brutalnog premlaćivanja romskog mladića. Nasilnici su igravši na efekt iznenađenja na očigled i zaprepaštenje nekolicine putnika u punoj opremi tipičnoj za nacističke razbijače brutalno izvukli i premlatili osobu koja evidentno nije bila u poziciji da se brani.

No tu iznenađenje izostaje. Jer modus operandi mladića fasciniranih mržnjom ponavlja se uvijek po istome obrascu, subotnji incident nije bio iznimka.

Nastavak >>

U posljednjih nekoliko mjeseci sve se češće čuju zahtjevi, odnosno najave skorog značajnog povećanja policijskih ovlasti. Što bi to u praksi trebalo značiti vidljivo je iz nekih odredbi prijedloga novog zakona o policiji koje su dosad procurile u medije: olakšana uporaba vatrenog oružja, olakšan pretres vozila i stanova, naoružavanje policije novim oružjima kao što su električni pendrek i suzavac u spreju... Iako prijedlog zakona još nije dostupan javnosti, najviši dužnosnici MUP-a i Ravnateljstva policije potvrdili su da je on u pripremi, dok postojanje navedenih odredbi nisu demantirali. Znamo li uz to da sâm ministar unutarnjih poslova daje izjave poput onih da se dosada «sve stavljalo u istu košaru, i kruške i jabuke», a da sada «od tih krušaka i jabuka treba odvojiti pokvarene, prema kojima će drugačije postupati»; te kako smo upravo svjedoci trenda ozbiljnog porasta oružanih pljački koje bi uplašenu javnost mogle dodatno potaknuti da nekritički i bez pogovora prihvati predložena «rješenja», imamo doista dobrih razloga biti zabrinuti.

Najava novog zakona, međutim, nije jedini simptom kursa koji očito hvata hrvatska policija. Prvi znak toga trenda vjerojatno je bilo donošenje Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (poznatog i kao zakon o navijačima).

Dalje >>

Nakon što su nedavno otkriveni slučajevi zaraze u Turskoj, ponavlja se scenarij kao i krajem prošle godine, kada je cijelim svijetom zavladala panika zbog opasnosti od mogućeg širenja smrtonosnog virusa ptičje gripe, H5N1.

U Turskoj je dosada pobijeno oko 500.000 peradi na mnoge okrutne načine. Drugačije nije bilo niti u Hrvatskoj, nakon što su krajem listopada u nekim našim slavonskim selima, navodno otkriveni prvi slučajevi zaraze ptičjom gripom. Vlasti su odmah naredile "eutanaziju", što se odnosilo na nezakonite metode lomljenja vratova i pucanje iz snajpera na živu perad. Usprkos protestima nekih udruga za prava i zaštitu životinja kao i dijela javnosti, pobijeno je oko 25.000 domaće peradi.

Širenje ptičje gripe najbolje prikazuje odnos i razumijevanje ljudi za prava životinja kao i za pitanja ljudskog zdravlja, koja s obzirom na promjene u načinu i kvaliteti življenja modernog čovjeka postaju iz dana u dan sve aktualnijima. U ovom slučaju, ptičja gripa predstavlja i svojevrstan "ispit" koji služi provjeri učinkovitosti postojećih zakona čija je zadaća da štite dobrobit životinja.

Svjetske vlade nisu poduzele gotovo ništa kako bi promovirale zdraviji način života, oslobođenog od konzumacije proizvoda i mesa životinjskog porijekla. Samo su pridonijele sustavnom širenju panike, straha i ubijanju nevinih životinja, uporno tvrdeći kako je situacija u potpunosti pod kontrolom.

Metode koje su se koristile u suzbijanju virusa, a kojih nije bila pošteđena niti naša domaća perad, po svojoj naravi ne odskaču mnogo od onih metoda koje se koriste na farmama gdje se životinje nalaze u zastrašujućim uvjetima, nakon čega slijedi masovno ubijanje životinja u klaonicama radi zadovoljenja potreba mesne i prehrambene industrije.

Prekidač se desio u četvrtak 27. listopada 2005 u vrijeme kada je grupa od 10 srednjoškolske djece igrala nogomet u pariškom predgrađu Clichy-sous-Bois. Kada je policija došla da im provjeri osobne dokumente, djeca su pobjegla i sakrila se, budući da neki od njih nisu imali osobne iskaznice. Troje djece sakrilo se u zgradi električne trafo-stanice gdje su doživjeli električni udar. Dvoje djece je umrlo, Ziad Benn (17) i Banou Traore (15), dok je treći teško ozlijeđen Metin (21).

U subotnje jutro, 1000 osoba uključilo se u povorku organiziranu od strane religijskih organizacija i đžamija u pariškom predgrađu Clicky-sous-Bois. Predstavnici muslimanske zajednice apelirali su na smirenost i ljudi u povorci su nosili majice s natpisom mort pour rien ("mrtvi ni za što"). Gradonačelnik Clichyija, Claude Dilain, zatražio je istragu smrtnog stradavanja dvojice dječaka. Sve oči uprte su u ministra unutrašnjih poslova Nicolasa Sarkozy-ja. Odgovor? Dok su se ljudi sakupljali u džamijama na Noć sudbine, najsvetiju noć mjeseca Ramazana, noć koju ljudi obično provode u džamijama, prazne ulice Cite du Chene Pointu napunile su 400-tinjak članova brojne policijske i žandarmerijske protu-prosvjedničke snage, blokirajući susjedstvo. Međutim, vrlo je malo reagiralo na rasističke provokacije policije, zbog svetosti trenutka.

U netjelju je pak provokacija pretvorena u provalu bijesa kada je suzavac bačen u sobu za molitvu žena u Bausquets džamiji. Dok su žene izlazile u potrazi za zrakom, policajci su ih vrijeđali riječima "kurve", "drolje" i ostalim uvredama.

Cijeli članak | Izvještaji sa pariškog IMC-a(fr): jedan | dva | tri | četiri | Eyewitness account in English: UK IMC | kersplebedeb

Mirovna karavana koju čini 150 ljudi i tridesetak vozila iskaz je solidarnosti sa palestinskim narodom protiv brutalne vojne okupacije od strane izraelske vojske i apel za poštivanje i primjenu međunarodnih zakona. Organizator projekta je Međunarodni projekt za solidarnost, a podržale su ga UN-ov ured za ljudska prava u Ženevi i Europski parlament. Prošavši Ženevu, Milano, Trst i Ljubljanu, karavana je u popodnevnim satima krenula prema graničnom prelazu na Bregani, s namjerom da prenoći u Zagrebu.

Vršeći pretres automobila u karavani, hrvatska policija pronašla je plastičnu (!) pušku, te odlučila da karavani onemogući prolaz. Jedan od sudionika karavane, palestinski državljanin sa prebivalištem u Španjolskoj, nije posjedovao vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku. Policija poziva predstavnike tajnih službi, koji vrše detaljno ispitivanje. Nakon intervencija iz francuske i njemačke ambasade, na trenutak izgleda da će karavani biti dozvoljen prolaz. Policija ipak odbija izdati vizu, pa se ostali putnici u karavani odlučuju solidarizirati i do daljnjega ostati na graničnom prijelazu. U ovom trenutku na graničnom prelazu nalazi se tridesetak policijaca, od kojih neki iskazuju agresivnost te psujući prijete hrvatskoj novinarki upotrebom sile i hapšenjem.
Policija postavlja ultimatum naređujući da se sva vozila odmah vrate u Sloveniju, sudionici karavane okupljaju se oko autobusa, držeći u znak mirnog protesta ruke u zraku. Dolazi do naguravanja, policija šakama udara prosvjednike među kojima ima djece i starijih osoba. Nasilno privode palestinskog državljanina, ne dozvoljavajući pristup odvjetnici, što je protivno hrvatskim zakonima. Guraju ga u policijski automobil i deportiraju u Sloveniju. Nakon sedmosatnog zastoja karavana se pod policijskom pratnjom uputila prema motelu u Lučkom, odakle će se sutra zaputiti prema Beogradu.

Uz psovke i udarce, hrvatski policajci su iskazali netrpeljivost i neprofesionalnost. Tako je protekao ulazak karavane na Balkan, regiju koja još nije naučila zašto treba prigrliti svaku mirovnu inicijativu.